U mnogim kućanstvima, posebice u uvjetima poskupljenja energenata, sve se više razmišlja o radikalnim mjerama štednje, poput potpunog zatvaranja radijatora u neiskorištenim prostorijama. Na prvi pogled to se čini kao jednostavan način smanjenja troškova grijanja, no u praksi takva strategija može dovesti do većih računa. Djelomično i stabilno zagrijavanje na umjerenoj temperaturi često je učinkovitije rješenje.
Problem potpunog zatvaranja radijatora.
Nasuprot tome, potpuno zatvoreni radijatori u neiskorištenim prostorijama mogu povećati potrošnju energije.
Mnogi stanovnici Srbiju potpuno rastavljaju termostatske ventile u spavaćim sobama ili garderobama za goste, očekujući da će se to odraziti na njihove račune za grijanje. U praksi se, međutim, često događa suprotno: pregrada između tople i hladne prostorije osjetno je hladnija, kupaonica se zagrijava dulje, a pod se čini hladnijim nego prošlih zima. U tom slučaju plinski bojler se češće pali i gasi u kratkim ciklusima, dok ukupni račun za grijanje ostaje isti ili se čak malo povećava.
Kuća funkcionira kao jedna cjelina jer se toplina širi kroz unutarnje zidove, stropove, podove i zrak. Čim se jedna prostorija ohladi, počinje „oduzimati“ toplinu iz susjednih grijanih prostora, povećavajući gubitak topline. Ako se takva prostorija nalazi u blizini obodnog zida, iznad hladne garaže ili ispod nedovoljno izoliranog krova, što je dosta uobičajeno u starim kućama, temperaturna razlika je posebno skupa.
Kako se mijenjaju toplinski gubici i rad kotla
U tipičnoj kući na uglu u Srbiju, gdje se sjeverna spavaća soba ne grije, temperatura može pasti na oko 12 °C zimi. Pritom se temperatura u susjednoj kupaonici održava na oko 21 °C. Značajna temperaturna razlika pretvara pregradu u tzv. toplinski most, zbog čega se kupaonica brže hladi, a na ogledalu se češće pojavljuje kondenzat. Kao rezultat toga, kotao mora više raditi kako bi održao ugodnu temperaturu u grijanim prostorima, često radeći u kratkim i neučinkovitim ciklusima. Takvo često prebacivanje povećava trošenje uređaja i manje je učinkovito od održavanja stabilnog temperaturnog režima.
Ovaj problem se najčešće javlja u starim kućama s lošom izolacijom, kao iu prostorijama iznad hladne garaže ili u vjetrovitim kutovima kuće. U takvim uvjetima potpuno zatvaranje radijatora u neiskorištenim prostorijama rijetko dovodi do stvarnih ušteda.
Razumnije je održavati stalnu temperaturu u neiskorištenim prostorijama na razini od 15-17 °C, nego potpuno isključiti grijanje. To stvara toplinsku rezervu između prostorija i smanjuje prijenos topline. Kada prostoriju treba iznenada koristiti, često je jeftinije povisiti temperaturu sa 16 na 20°C nego s 11 na 20°C.
Praktične preporuke za kućanstva uključuju sljedeće korake.
Zatvorite vrata između toplijih i hladnijih prostorija.
Kako bi se spriječilo nepotrebno smrzavanje zidova, potrebno je prostoriju kratkotrajno i intenzivno provjetravati.
Obratite posebnu pozornost na sobe koje se nalaze u blizini perimetarskih zidova ili u kutovima kuće.
Potrebno je započeti s centralnim termostatom, jer prema procjenama čeških energetskih konzultanata, smanjenje temperature za samo 1 °C može dovesti do uštede plina od približno 6-7%.
Navike i uobičajene greške
Ponašanje stanara igra ključnu ulogu jer nepravilno i kaotično podešavanje termostatskih glava može dovesti do neučinkovitog rada kotla. Potpuno zatvaranje radijatora može biti prikladno u modernim, dobro izoliranim kućama, ali u starim zgradama s djelomičnom izolacijom, tipičnom za Srbiju, očekivana ušteda često nije ostvarena.
Umjesto ekstremno niskih temperatura, razumnije je slijediti stabilne navike, iskoristiti noćno smanjenje temperature, ne pregrijavati prostorije poput kupaonice i održavati ravnomjeran temperaturni režim. Razumnije korištenje grijanja donosi ne samo financijsku korist, već i ugodniji okoliš u kući, jer razuman pristup pomaže smanjenju troškova energije, a ujedno doprinosi održivijoj budućnosti.
