Zamiokulkas se smatra iznimno nepretencioznom biljkom, ali kako bi doista uživao u svom bujnom i zdravom lišću, potrebna mu je redovita gnojidba – upravo pravilna prehrana određuje rast i pojavu novih izdanaka.
Zamioculcas zamioculcas, nadaleko poznat kao „zami“, je sobna biljka koja je posljednjih godina stekla ogromnu popularnost. Zamiokulkas je porijeklom iz istočne Afrike, uglavnom Tanzanije i Zanzibara, gdje dobro raste u sušnim uvjetima, na tlima siromašnim hranjivim tvarima i dobro dreniranim tlima. Ova prirodna prilagodba čini zamiokulkas jednom od najotpornijih i najnepretencioznijih ukrasnih biljaka za uzgoj u zatvorenom prostoru.
Vanjski izgled i botaničke karakteristike zamiokulkasa
Zamiokulkas ima sjajno, tamnozeleno lišće s pernatim rubovima. Lišće raste na granama, koje pak rastu iz podzemnih gomoljastih rizoma. Listovi zamiokulkasa su debeli i mesnati te zbog svoje strukture vrlo dobro akumuliraju vodu.
Biljka ne raste jako brzo, ali uz pravilnu njegu, zamiokulkas može proizvesti nekoliko novih listova godišnje, dosegnuvši na kraju visinu do 1 m.
Cvjetanje zamiokulkasa – cvjeta li zamiokulkas?
U zatvorenom prostoru, zamiokulkas cvjeta vrlo rijetko. Cvjetovi su mu oblika klipa, djelomično obavijeni bjelkastom ljuskom, prekriveni opnom – podsjećaju na cvatove anturija ili spatifiluma, kojima i pripada (porodica Araceae). Cvjetovi nemaju veliku dekorativnu vrijednost i pojavljuju se najčešće na starim, dobro ukorijenjenim primjercima.
Optimalni uvjeti za uzgoj zamiokulkasa
Gdje posaditi: Zamiokulkas najbolje raste na jakom raspršenom svjetlu, ali podnosi i djelomičnu sjenu, pa čak i slabije osvjetljenje – iako će u takvim uvjetima njegov rast biti usporen. Međutim, ne voli izravno sunce, što može uzrokovati opekline lišća.
Tlo: trebalo bi biti propusno i lagano, po mogućnosti mješavina višenamjenskog tla s pijeskom, perlitom ili finim šljunkom. Na dnu lonca potrebna je drenaža.
Zalijevanje: Zbog debelih listova i rizoma, zamiokulkas dobro podnosi sušu. Zalijevajte tek kada se tlo potpuno osuši – višak vode može dovesti do truljenja korijena.
Temperatura i vlaga: preferirajte unutarnje uvjete (18-25 °C). Ne zahtijeva visoku vlažnost i dobro podnosi suhi zrak u prostoriji.
Gnojivo za zamiokulkas
Iako se zamiokulkas smatra nepretencioznom biljkom, voli da se redovito gnoji. Osobito tijekom vegetacije (proljeće-ljeto) vrijedi ju gnojiti svaka 2-3 tjedna gnojivom za zelene biljke s visokim udjelom dušika, koje pogoduje razvoju lišća. U jesen i zimi, bolje je ograničiti gnojidbu, jer biljka ulazi u razdoblje odmora. Ipak, dobro je biljku s vremena na vrijeme pognojiti laganim gnojivom pripremljenim kod kuće.
Gdje je najbolje smjestiti zamiokulkas u kuću?
Zamiokulkas najbolje raste na svijetlom mjestu, ali ne na izravnoj sunčevoj svjetlosti – na primjer, nekoliko koraka od prozora okrenutog prema jugu ili zapadu. Međutim, slabo raste u potpuno zasjenjenim prostorijama, gdje su mladi listovi manji i manje gusti. Zbog svoje otpornosti na teške uvjete, zamiokulkas se često postavlja u urede, hodnike ili sobe s ograničenim pristupom dnevnom svjetlu.
