Misteriozni nabori u srcu Visokog Atlasa
Usred sušnog pejzaža marokanskog Visokog Atlasa, međunarodni tim istraživača pronašao je nešto što, barem na papiru, ne bi trebalo da bude tamo. U jurskim stenama doline Dades pojavile su se neobične fosilizovane „naborane strukture“, tipične za mikrobne tepihe koji žive u plitkim vodama bogatim svetlošću, ali su ove konkretne očuvane u drevnim dubokomorskim sedimentima od pre oko 180 miliona godina.

Nalaz, koji je detaljno opisan u naučnom časopisu Geology, ukazuje na to da su mikrobne zajednice sposobne da žive bez trunke svetlosti zauzimale dno drevnog mora na dubini od oko 200 metara, u okruženju kojim dominiraju brze podvodne struje i klizišta. U praksi, to znači da bi tragovi ranog života na Zemlji mogli biti skriveni i u ambijentima koje do sada skoro niko nije uzimao u obzir.
Strukture koje „ne pripadaju“ tim stenama
Geobiološkinja Rowan Martindale prvi put je naišla na ove teksture 2016. godine dok je ispitivala fosilne grebene. Dok je stajala na ploči od peščara, primetila je površinu prekrivenu finim reljefom koji podseća na kožu slona. Kako kaže, odmah je pomislila: „Ovi nabori ne bi smeli da budu u ovakvim stenama“ i odlučila je da sprovede detaljnu istragu.
- Neprikladna lokacija: Nabori se pojavljuju na vrhu slojeva peska i mulja formiranih brzim podvodnim strujama (turbiditima).
- Nedostatak svetlosti: Dubina mora na tom mestu bila je najmanje 200 metara, što je ispod zone u kojoj je Sunčeva svetlost dovoljna za fotosintezu.
- Pogrešna interpretacija: Do sada su se slične strukture uvek tumačile kao tragovi mikroba koji zavise od Sunca ili kao čisto fizički procesi klizanja sedimenata.

Mikrobi koji žive od hemije, a ne od Sunca
Da bi saznali da li iza ovih oblika zaista stoji život, naučnici su kombinovali terenski rad, mikroskopske analize i hemijsko mapiranje minerala. Neposredno ispod naborane površine otkrili su jasno obogaćenje organskim ugljenikom, što je nepobitan signal biološke aktivnosti. Pošto svetlost nije dopirala do te dubine, zaključeno je da je reč o hemosintetičkim zajednicama – mikrobima koji energiju dobijaju iz hemijskih reakcija sa metanom ili sumpor-vodonikom.
Ovo otkriće menja mapu potrage za drevnim životom. Geobiolog Jake Bailey sa Univerziteta u Minesoti ističe da se i danas neki od najvećih mikrobnih ekosistema na planeti nalaze u mračnim okeanima. Razumevanje ovih procesa od pre 180 miliona godina pomaže nam da rekonstruišemo evoluciju ciklusa ugljenika i sumpora, ali i da usmerimo pogled ka zvezdama. Naime, slični procesi se smatraju idealnim kandidatima za održavanje života u okeanima ispod leda na mesecima Jupitera ili Saturna, gde Sunčeva svetlost nikada ne dopire.
