Opasna potraga za naučnom istinom
Potraga za naučnom istinom ponekad zahteva žrtve, ali malo koji istraživač ide do te mere da sopstveni fizički integritet stavi na kocku na tako drastičan način. Priča o norveškom naučniku, koji je bio povezan sa obaveštajnim službama te zemlje, i čija je opsesija razotkrivanjem misterije Havanskog sindroma završila nezapamćenom medicinskom nesrećom, ostavila je svet nauke u neverici.

Misterija Havanskog sindroma i radikalni skepticizam
Godinama je takozvani Havanski sindrom bio velika enigma za međunarodnu zajednicu. Američke diplomate i operativci u raznim ambasadama prijavljivali su čudne simptome: snažne migrene, vrtoglavicu, mučninu i neobjašnjiv osećaj zvučnog pritiska. Mnogi su spekulisali da iza svega stoji oružje sa usmerenom energijom ili pulsirajući mikrotalasi.
Međutim, ovaj norveški naučnik, kao radikalni skeptik, bio je uveren da takvi uređaji nemaju tehnički kapacitet da izazovu oštećenja na tako prikriven način. Kako bi dokazao svoju teoriju, odlučio se na opasan korak: konstruisao je sopstveni domaći mikrotalasni top. Njegov cilj je bio da pokaže da izlaganje takvim talasima ne može izazvati značajne neurološke efekte.

Kada dokazivanje teorije krene po zlu
Rezultat eksperimenta bio je šokantan i tragičan. Čim je aktivirao aparat i direktno se izložio talasima visoke frekvencije, istraživač nije samo iskusio iste simptome koje je pokušavao da ospori, već je pretrpeo i teške fizičke povrede. Kasniji medicinski pregledi otkrili su zastrašujuće rezultate: deo njegovog moždanog tkiva je bio oštećen toplotom i energijom. Ovaj efekat lekari su opisali kao bukvalno „kuvanje“ mozga iznutra, što je dovelo do nepovratnih posledica po zdravlje istraživača.
