Nova studija je pokazala da izloženost PFOS-u, jednoj od takozvanih „večnih hemikalija“, može ugroziti opstanak pčela i kvalitet meda koji proizvode. Ova situacija ne samo da dovodi u opasnost oprašivače, već bi mogla ozbiljno uticati i na bezbednost hrane širom sveta.
Uticaj PFOS-a na zdravlje i razvoj pčela
Istraživanje objavljeno u časopisu Environmental Science & Technology, koje je sproveo Univerzitet Nove Engleske (UNE) u Australiji, otkrilo je da pčele podvrgnute hroničnoj izloženosti nivoima PFOS-a iz životne sredine pokazuju duboke promene u ekspresiji proteina ključnih za ćelijsku funkciju.

U radu koji je vodila dr Kerolin Sonter, pod nadzorom tima profesora sa UNE, otkriveno je da se PFOS ne akumulira samo u tkivima izloženih kolonija, već kontaminira i med. Time se uspostavlja direktan most između prisustva zagađivača u okolini i rizika po ljudsku ishranu i biodiverzitet.
Smanjenje telesne mase i reproduktivni izazovi
Ključni nalaz studije bila je detekcija PFOS-a u telesnom tkivu nove generacije mladih pčela. Dr Sonter je objasnila da su ove pčele pokazale jasan fizički zastoj u poređenju sa kontrolnom grupom: „Ove pčele su imale manju telesnu težinu od pčela koje nisu bile izložene PFOS-u“.

Ovaj pad telesne težine ima direktne posledice na biologiju pčele. Manje pčele imaju manje žlezde, uključujući hipofaringealne žlezde, koje su odgovorne za proizvodnju matičnog mleča – hranljive supstance namenjene ishrani larvi i budućeg potomstva. Smanjenje kvaliteta ili količine matičnog mleča ugrožava zdravlje i dugovečnost cele kolonije.
Pretnja poljoprivredi i biodiverzitetu
Ugrožavanje reproduktivnog ciklusa evropskih medonosnih pčela predstavlja direktan izazov za poljoprivredu. Dr Sonter je naglasila da bi postepeno smanjenje populacije pčela zbog zagađenja negativno uticalo na oprašivanje useva, što se odražava na prinose osnovnih namirnica. Gubitak pčela ostavio bi svet sa „veoma dosadnom i manje hranljivom ishranom“, s obzirom na to da većina useva poput bobičastog voća, voća i povrća zavisi od oprašivača.

Poreklo i postojanost „večnih hemikalija“
Perfluorooktansulfonat (PFOS) deo je šire porodice PFAS jedinjenja, međunarodno poznatih kao „večne hemikalije“ zbog njihove visoke postojanosti u prirodi. Iako je njegova upotreba prekinuta u mnogim zemljama, nasleđeno zagađenje u zemljištu i vodi ostaje aktivan rizik. Pčele mogu doći u kontakt sa PFOS-om preko kontaminirane prašine, vode, boja korišćenih na košnicama i polena biljaka.
Preporuke za baštovane u Srbiji
Tim sa Univerziteta Nove Engleske nastaviće istraživanja kako bi dizajnirao smernice za zaštitu pčela. Među neposrednim preporukama za ljubitelje prirode i baštovane u Srbiji, dr Sonter savetuje izbegavanje upotrebe fitosanitarnih proizvoda koji sadrže PFAS u baštama, jer mnogi od njih i dalje sadrže ove opasne materije u tragovima ili kao aktivne komponente.

Ovi nalazi podvlače centralnu ulogu trajnih hemikalija kao latentne pretnje po životnu sredinu koja direktno utiče na proizvodnju hrane i ravnotežu ekosistema neophodnih za život i biodiverzitet.
