Otkriće koje menja pogled na naše ljubimce
Uši pasa dolaze u neverovatnoj raznolikosti oblika i veličina: od onih uspravnih i oštrih, do dugih i mekih koje padaju niz glavu. Iako smo ih često posmatrali samo kao estetsku karakteristiku rase, novo naučno istraživanje otkriva da ove fizičke osobine nisu slučajnost, već rezultat preciznog genetskog faktora.

Tim sa Univerziteta u Džordžiji identifikovao je gen MSRB3 kao glavnog odgovornog za određivanje dužine i oblika ušiju kod pasa. Studija, objavljena u prestižnom naučnom časopisu Scientific Reports, baca novo svetlo na evoluciju i zdravlje naših četvoronožnih prijatelja.
Biološko uputstvo skriveno u DNK
Istraživanje je predvodila Leigh Anne Clark, vanredni profesor na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Džordžiji. Kako bi došli do ovih zaključaka, naučnici su analizirali DNK više od 3.000 pasa različitih rasa, ali i primerke vukova i kojota. Ovo poređenje omogućilo je uvid u genetske obrasce koji razlikuju domaće pse od njihovih divljih srodnika.
Gen MSRB3 deluje kao svojevrsno „biološko uputstvo“ koje telu psa signalizira kako da razvija uši. Različite kombinacije alela – varijanti istog gena – direktno određuju da li će uši biti duge, kratke, spuštene ili uspravne.
Funkcionalnost iznad estetike
Kao psiholog koji se bavi vezom između ljudi i prirode, smatram da je važno razumeti da svaka fizička karakteristika ima svoju duboku svrhu. Oblik ušiju direktno utiče na ponašanje i sposobnosti životinje:
- Uspravne uši: Omogućavaju hvatanje zvukova sa veće udaljenosti, što je ključno za radne rase, pse čuvare i pastirske pse.
- Duge i fleksibilne uši: Pomažu u kanalisanju mirisa prema njušci, što ih čini vrhunskim tragačima. Ipak, ovaj tip ušiju zahteva posvećeniju higijenu kako bi se sprečile upale.

Most između zdravlja pasa i ljudi
Ovaj naučni proboj ima značaj koji prevazilazi veterinarsku medicinu. Kod ljudi, mutacije gena MSRB3 povezane su sa gubitkom sluha, što otvara nove mogućnosti za istraživanje auditivnih problema kod specifičnih rasa pasa. „Ključno je identifikovati koji se geni selektuju kod rasa, posebno kada razmišljamo o genetskim poremećajima“, istakla je profesorka Clark.
U Srbiji, kao i u ostatku sveta, razumevanje uloge ovog gena može doprineti odgovornijem odgoju. Cilj treba da bude prioritet dobrobiti životinja i smanjenje naslednih bolesti, umesto isključivog fokusiranja na estetske standarde koji često mogu narušiti kvalitet života naših najvernijih saputnika.
