Artefakt je otkriven u Engleskoj 1990-ih, ali do sada nije bio identificiran kao alat. Izrađen je od slonove ili mamutske kosti prije otprilike pola milijuna godina, što ga čini najstarijim alatom od ovog materijala ikad pronađenim u Europi. Pronađen je na arheološkom nalazištu u Boxgroveu, blizu Chichestera u Engleskoj, gdje su pronađeni brojni kremeni alati i druge životinjske kosti. Međutim, ovo je prvi alat izrađen od slonove kosti otkriven na ovom nalazištu.
Alat od slonove kosti otkriven u Europi je neviđen po svojoj starosti i izradi.
U Africi, točnije u klancu Olduvai u Tanzaniji, pronađeni su alati od slonovih kostiju stari 1,5 milijuna godina, ali do ovog otkrića, nijedan alat od slonovih kostiju pronađen u Europi nije bio stariji od 500 000 godina, a vrlo malo ih je starijih od 43 000 godina, kada su se moderni ljudi počeli širiti u Europu, ostavljajući za sobom širok izbor alata i predmeta izrađenih od bjelokosti i slonovih kostiju.
Kako su opisali autori svoje nove analize u časopisu Science Advances, alat od fosilne slonove kosti ima više-manje trokutasti oblik i duljinu od 11 centimetara, Šest centimetara širok i oko tri centimetra debeo. Sastoji se prvenstveno od gustog, debelog vanjskog sloja koštanog tkiva, poznatog kao kortikalna kost.
Tkivo, navode autori, dovoljno je debelo i gusto da ukazuje na to da potječe od slona ili mamuta, ali fragment je previše nepotpun da bi se utvrdilo kojoj od dvije životinjske vrste pripada ili iz kojeg dijela kostura potječe. Međutim, oznake koje nosi pokazuju da je namjerno oblikovan za upotrebu kao alat, prema ovom znanstvenom timu sa University Collegea u Londonu (UCL) i Prirodoslovnog muzeja u Londonu. Doista, iako istraživači nisu sigurni je li životinja kojoj je ova kost pripadala ulovljena ili dobivena s leša, neke deformacije alata pokazuju da je isklesana dok je kost bila relativno svježa.
Vrlo pametna vrsta
Znanstvenici naglašavaju „zapanjujuću vještinu i izradu hominidnih vrsta odgovornih za“ ovog alata, koji pripisuju ranim neandertalcima ili Homo heidelbergensisu. Njihova je hipoteza da je ovaj alat služio kao mekani čekić za oštrenje drevnih sjekira i drugog kamenog alata koji se trošio ponovljenom upotrebom.
Za Simon Parfitt, odgovoran za studiju, ovo otkriće „pokazuje domišljatost i sposobnost prilagodbe naših predaka„Posjedovali su ne samo duboko znanje o lokalnim materijalima oko sebe, već i sofisticirano razumijevanje načina izrade visoko profinjenog kamenog oruđa“, kaže u izjavi.
Zahvaljujući debelom vanjskom sloju tkiva, slonova kost bi bila izdržljivija kao čekić od drugih životinjskih kostiju dostupnih u njihovom ekosustavu, pa je svakako bila vrlo cijenjen materijal za izradu ove vrste alata.
Nadalje, ni mamuti ni slonovi nisu bili obilni na tom geografskom području. Zbog toga Simon Parfitt vjeruje da „slonova kost je morala biti rijedak, ali vrlo koristan resurs, i vjerojatno je bio instrument znatne vrijednosti”.
Sposobnosti otkrivene ovim instrumentom pokazuju da je stanovništvo koje je živjelo u ovoj regiji imalo relativno naprednu razinu tehnološkog razvoja, superiorniju u odnosu na druge suvremene pretpovijesne populacije koje su proučavane pomoću alata i instrumenata. Predmeti koji su sačuvani.
Prema Silviji Bello, koautorici istraživanja, „prikupljanje fragmenata slonovih kostiju, njihovo rezbarenje i ponovljeno korištenje za oblikovanje i oštrenje kamenog oruđa pokazuje naprednu razinu složenog i apstraktnog razmišljanja. “
