Ne pojavljuje se na financijskim ljestvicama niti u izlozima luksuznih trgovina, ali njegova vrijednost premašuje svaku poznatu referencu. Kalifornij-252 smatra se najskupljim materijalom na svijetu dostupnim za industrijsku upotrebu, s cijenom od oko 23 milijuna eura po gramu.
Njegova važnost je ključna u sektorima poput nuklearne energije, medicine i naprednih znanstvenih istraživanja. Za razliku od zlata ili dijamanata, ovaj element ne postoji u prirodi. Kalifornij-252 je sintetski izotop koji pripada aktinidima, stvoren isključivo u laboratoriju kroz vrlo složene nuklearne procese.
Njegova proizvodnja zahtijeva jedinstvenu infrastrukturu, što ograničava njegovu dostupnost na minimalne količine. S fizičkog stajališta, riječ je o srebrno-bijelom metalu, mekanom i teoretski kovkom. Međutim, njegova upotreba je ograničena vremenom poluraspada od samo 2,6 godina, što znači da se materijal brzo raspada i zahtijeva stalnu proizvodnju.
Ekstremni proizvodni proces
Sinteza kalifornija-252 provodi se bombardiranjem ciljeva kurijem u specijaliziranim nuklearnim reaktorima tijekom više godina. U praksi, samo Nacionalni laboratorij Oak Ridge u Sjedinjenim Državama i sličan centar u Rusiji posjeduju tehnologiju potrebnu za ovaj proces, koji se smatra izuzetno skupim i neučinkovitim.
Nakon dugotrajnog zračenja, rezultat se svodi na tek nekoliko iskoristivih miligrama. Tome se pridodaje potreba za rukovanjem materijalom pomoću zaštićenih sustava zbog njegovog visokog zračenja, što je ključni razlog zbog kojeg njegova cijena prelazi 27 milijuna dolara po gramu.
Zašto je neophodan unatoč cijeni
Interes za kalifornij-252 leži u njegovim jedinstvenim svojstvima kao snažnog emitera neutrona. Samo jedan mikrogram oslobađa stotine milijuna neutrona u minuti, što ga čini nezamjenjivim u određenim primjenama.
Zahvaljujući tome koristi se kao izvor neutrona za pokretanje kontroliranih fisijskih reakcija, u onkološkim tretmanima brahiterapijom, u geološkim istraživanjima te u NASA-inim projektima. Njegovo rukovanje zahtijeva izuzetno stroge sigurnosne protokole zbog rizika povezanih sa slučajnim izlaganjem.
