Arheološko nalazište Saqqara, smješteno južno od Kaira, desetljećima je nudilo blaga koja su fascinirala svijet. Od stepenastih piramida do grobnica plemića, ovo je groblje bilo jedno od glavnih pogrebnih središta faraonskog Egipta. Među brojnim iskapanjima, malo ih je izazvalo toliko uzbuđenja kao otkriće mumije u potpunosti prekrivene zlatnim listićima. Zvala se Heka-šepes, a njegov grob, netaknut više od četiri tisućljeća, ležao je na dnu dubokog grobnog okna. Otkriće se dogodilo na području Gisr el-Mudir, vrlo blizu piramide faraona Unasa, posljednjeg vladara Pete dinastije. Egipatski arheolozi ondje su identificirali nekoliko grobnica Starog kraljevstva, koje datiraju iz Pete i Šeste dinastije (oko 2500.–2100. pr. Kr.), ključnog razdoblja za razumijevanje slabljenja monarhije i jačanja administrativne i svećeničke elite.
Bunar zapečaćen tisućljećima
Mumija Heka-šepesa pronađena je na dnu grobnog okna dubokog 15 metara. Unutar vapnenačkog sarkofaga, zapečaćenog mortom, ležalo je mumificirano tijelo u izvanrednom stanju očuvanosti, u potpunosti prekriveno zlatnim listićima. Izvanrednost nalaza ne ogleda se samo u bogatstvu ukrasa, već i u njegovoj cjelovitosti: riječ je o jednoj od najbolje očuvanih mumija ikad pronađenih u Egiptu te o najstarijoj poznatoj mumiji ovog dekorativnog tipa.
Iako nije bio član kraljevske obitelji, Heka-šepes je očito pripadao visokoj eliti. Njegova mumifikacija uključivala je složene umjetne tehnike, dostupne samo najbogatijima, uključujući pozlaćivanje, postupak tradicionalno rezerviran za faraone ili njihove najbliže suradnike. Ova tehnika imala je za cilj obdariti tijelo simboličnom neraspadljivošću, oponašajući zlatno tijelo bogova, posebno boga Ra.
Fotografije mumije otkrivaju još jedan neobičan detalj: tijelo nije bilo omotano klasičnim zavojima, već izgleda kao da nosi tuniku s pojasom i velikom ogrlicom. Taj izbor možda odražava namjeru očuvanja izgleda pokojnika kakav je bio za života. Ovaj pristup pojačava ideju religioznog koncepta koji se razvijao u tom razdoblju, prema kojem je vječni život podrazumijevao i očuvanje prepoznatljivog identiteta u očima bogova i predaka.
Elitno groblje u službi faraona
Uz grobnicu Heka-šepesa, arheološki tim identificirao je i veći kompleks grobnica koji pruža vrijedan uvid u strukturu vladajuće klase Starog kraljevstva. Jedna od najznačajnijih grobnica pripadala je Khnumdjedefu, visokorangiranom svećeniku povezanom s pogrebnim kompleksom faraona Unasa. Natpisi ga opisuju kao „nadzornika plemića” i „inspektora dužnosnika”, što svjedoči o rastućoj moći administrativnog aparata.
Khnumdjedefova grobnica bila je ukrašena prizorima svakodnevnog života, uključujući bankete, prinose i poljoprivredne aktivnosti, oslikane iznimnom preciznošću. Zanimljivo je da pojedini stilistički elementi, poput namjerne nesrazmjere figura, nagovještavaju estetske promjene koje će obilježiti kasnije razdoblje, nakon pada Starog kraljevstva.
Druga grobnica pripadala je dužnosniku po imenu Meri, nositelju titule „čuvara tajni”, što mu je omogućavalo obavljanje povjerljivih rituala isključivo za inicirane. Iako skromnija, njegova grobnica pruža vrijedan uvid u složenu vjersku hijerarhiju izvan kraljevskog kruga.
Kipići, skriveni bunari i kućna božanstva
Iskapanja u Saqqari nisu se ograničila samo na sarkofage i mumije. Otkrivena je i grobnica s devet kamenih kipova koji prikazuju pokojnika, njegovu suprugu i sluge u službenim pozama. Iako ne postoji potpuni konsenzus o identitetu vlasnika, natpis na lažnim vratima upućuje na ime „Messi”.
U drugom oknu, dubokom oko 10 metara, pronađeni su drveni kipovi i sarkofag koji su pripadali čovjeku po imenu Fetek, zajedno s ritualnim predmetima. Ove skulpture kućnog karaktera vjerojatno su imale ulogu duhovne potpore pokojniku u zagrobnom životu, simbolizirajući aktivnosti koje su osiguravale njegovu vječnu opskrbu.
Među nalazima su bili i amuleti, kamene vaze, svakodnevni alati te figure božanstava, što predstavlja vrijedan izvor informacija o pogrebnim vjerovanjima, obrtničkim vještinama i svakodnevnom životu tog razdoblja.
Otkriće koje baca svjetlo na prijelazno razdoblje
Nalazi iz Saqqare doprinose boljem razumijevanju prijelaza između Pete i Šeste dinastije, razdoblja u kojem je autoritet faraona postupno slabio pod pritiskom sve moćnije administrativne i svećeničke elite. Blizina grobnica piramidi Unasa nije slučajna, jer ukazuje na trajnu važnost povezanosti s faraonskim kultom kao izvora legitimnosti.
Više od četiri tisuće godina kasnije, tišina ovih grobnica prekinuta je kako bi otkrila intiman portret ljudi koji su živjeli u sjeni faraona. Daleko od anonimnih figura, oni se danas pojavljuju kao ključni akteri povijesti koja se, zahvaljujući arheologiji, iznova rekonstruira.
