U Latinskoj Americi desetljećima su postojala mjesta na kojima je zlato privlačilo mase ljudi spremnih raditi u krajnje opasnim uvjetima. Površinsko rudarstvo mijenjalo je cijele regije, stvaralo brze uspone i jednako brze padove te otvaralo pitanja kontrole bogatstva, sigurnosti i ljudske cijene potrage za plemenitim metalom. Danas su mnogi takvi rudnici zatvoreni zbog rizika, nedostatka kapitala ili pravnih prepreka. Ipak, ideja o povratku zlatne groznice nije nestala. Upravo zato se ime Serra Pelada i dalje spominje kao simbol neostvarenog sna o ponovnom oživljavanju najvećeg obrtničkog površinskog kopa u povijesti Brazila.
Serra Pelada – mjesto gdje je zlato pokrenulo masu
Rudnik Serra Pelada, smješten u saveznoj državi Pará, postao je globalno poznat početkom 1980-ih. Otkriće zlata pretvorilo je zabačeno područje u kaotično središte rudarske aktivnosti i privuklo desetke tisuća ljudi u vrlo kratkom vremenu.
U razdoblju najveće aktivnosti, oko 100.000 rudara istodobno je radilo na iskopu. Ogromna jama, danas duboka oko 150 metara i ispunjena vodom, tada je bila epicentar jednog od najvećih zlatnih pohoda u povijesti Južne Amerike.
Rad se odvijao isključivo ručno. Ljudi su na leđima nosili vreće kamenja teške između 30 i 60 kilograma, penjući se po strmim drvenim ljestvama zloglasnog imena „Adiós mamita“. Svaki dan bio je borba s klizištima, padovima i iscrpljenošću, dok je zlato ispirano u uvjetima koji su često graničili s preživljavanjem.
Kraj jedne zlatne groznice
Rudnik je službeno zatvoren 1992. godine, kada su sigurnosni rizici postali neodrživi, a proizvodnja je već bila u padu. Među bivšim rudarima posebno se ističe Chico Osório, jedan od rijetkih koji je doživio izniman financijski uspjeh.
Tijekom godina rada uspio je izvući gotovo 700 kilograma zlata. Dio bogatstva pohranio je u banku, dio uložio u kupnju dvaju zrakoplova, a ostatak u rudarsku opremu. No bankrot banke i loša ulaganja ostavili su mu tek napušteni bunar i nekoliko strojeva, kao nijemi podsjetnik na prošla vremena.
„Najveći problem nije novac, nego pronaći zlato i imati pravu opremu“, izjavio je u intervjuu za novinsku agenciju EFE, zadržavajući optimizam unatoč svemu.
Može li se Serra Pelada ponovno probuditi?
Danas mnogi bivši rudari žive u Curionópolisu i okupljeni su u zadruge koje pokušavaju pronaći način za ponovno pokretanje eksploatacije. No put do toga pun je prepreka: unutarnji sukobi, dugovi vrijedni milijune i složeni pravni procesi usporavaju svaki pokušaj legalnog povratka rudarstva.
Unatoč tome, dio ljudi se i dalje upušta u ilegalne aktivnosti, čak i nakon policijskih intervencija. Te neformalne operacije pokazuju da zlato još uvijek postoji u tlu i da interes za njegovo vađenje nije nestao.
Serra Pelada tako ostaje simbol sirove zlatne groznice – mjesta gdje su se sudarili nada, pohlepa i stvarnost, i gdje se prošlost i dalje nadvija nad budućnošću.
