Kineski arheolozi došli su do iznimnog otkrića koje baca novo svjetlo na život ranih ljudi prije desetaka tisuća godina. U središnjoj Kini identificirano je paleolitsko nalazište staro između 50.000 i 70.000 godina, koje se već sada smatra jednim od najznačajnijih arheoloških pronalazaka u zemlji posljednjih godina. Lokalitet, poznat pod nazivom Mengxihe, nalazi se u okrugu Lezhi u provinciji Sečuan i pruža rijedak uvid u svakodnevicu prapovijesnih zajednica, prenosi agencija Xinhua.
Otkriće koje mijenja pogled na rane ljude u Kini
Prvi znakovi postojanja ovog paleolitskog nalazišta pojavili su se još 2019. godine, kada su snažne poplave iz korita rijeke izbacile kameno oruđe, drvene ostatke i fosile životinja. Taj slučajni događaj potaknuo je detaljna istraživanja koja su započela nekoliko godina kasnije.
Od tada su stručnjaci Instituta za kulturne relikvije i arheologiju provincije Sečuan, zajedno s Institutom za paleontologiju i paleoantropologiju kralježnjaka Kineske akademije znanosti, proveli opsežna iskapanja na tom području.
Analiza je pokazala da se paleolitski sloj nalazi ispod današnje razine rijeke Mengxi. Upravo to vodom zasićeno i zakopano okruženje omogućilo je iznimno očuvanje organskih materijala, što je rijetkost za nalazišta ove starosti.
Tijekom istraživanja pronađeno je više od 105.000 kamenih, drvenih i koštanih alata, kao i više od 60.000 drugih artefakata. Među njima su sjemenke, plodovi i spore, što ukazuje na raznoliku i dobro prilagođenu prehranu tadašnjih stanovnika.
Životinjski ostaci obuhvaćaju više od 30 različitih vrsta, uključujući slonove, nosoroge, medvjede, goveda, jelene, majmune, ali i ribe, kornjače, zmije, žabe, ptice, dikobraze i bambusove štakore. Prema riječima arheologa Zheng Zhexuana, takva raznolikost svjedoči o bogatom i složenom ekosustavu u kojem su ljudi tada živjeli.
Biljni ostaci pripadaju također više od 30 porodica sjemenki i plodova. Posebno se izdvaja prisutnost biljke Sambucus thunbergiana, što bi moglo upućivati na to da su drevni ljudi koristili bilje u ljekovite svrhe, primjerice za tretiranje rana.
Uz to, pronađeni su jasni dokazi o kontroliranom korištenju vatre te o tehnikama rezanja, rezbarenja i poliranja materijala. Sve to ukazuje na iznenađujuće visoku razinu tehnološkog znanja i prilagodbe okolišu. Stručnjaci ističu da su ova otkrića iznimno vrijedna za razumijevanje tadašnje klime, okoliša i razvoja ljudskih zajednica u istočnoj Aziji.
