Otkrivanje jedinstvenog artefakta u Saqqari prisiljava znanstvenike da iznova razmotre poimanje obitelji i umjetničkih konvencija u razdoblju Starog kraljevstva.
Velika nekropola Saqqara i dalje iznenađuje arheološku zajednicu. Godine 2021., na području Gisr el-Mudir, istraživači su pronašli vapnenački kip čiji oblik i način izrade ozbiljno dovode u pitanje ustaljene predodžbe o egipatskoj umjetnosti. Riječ je o djelu koje istodobno objedinjuje trodimenzionalnu skulpturu i bareljef – kombinaciju koja je za razdoblje prije više od četiri tisuće godina gotovo nepoznata.
Arheolozi Zahi Hawass i Sara Abdoch objavili su znanstveni rad u kojem detaljno analiziraju ovaj artefakt i predlažu njegovo datiranje u vrijeme Pete dinastije, između 2494. i 2345. godine prije Krista. Do tog su zaključka došli usporedbom s drugim poznatim djelima, među kojima je i skulptura visokog dostojanstvenika Irukapte, danas pohranjena u Muzeju u Brooklynu.
Prema mišljenju autora, spoj tehničkih rješenja i ikonografskih elemenata čini ovaj kip prekretnicom u razumijevanju pogrebne umjetnosti Starog kraljevstva.
Što ovaj drevni kip čini jedinstvenim?
Kako je Hawass naveo u izvješću koje prenosi National Geographic, skulptura prikazuje stojećeg plemića s lijevom nogom istaknutom prema naprijed, što je tipičan stav Starog kraljevstva i simbol vitalnosti te moći. Figura nosi kratku periku i fino plisiranu suknju, dok precizno oblikovan torzo otkriva iznimnu pažnju kipara prema anatomskim detaljima.
Na prvi pogled riječ je o klasičnoj obiteljskoj skulpturi tog razdoblja. Uz muškarca je prikazana njegova supruga, klečeći uz njegovu desnu nogu. Odjevena je u jednostavnu haljinu i nosi periku do ramena, a njezina manja veličina jasno naglašava njezinu podređenu ulogu u hijerarhiji prikaza.
No ključna posebnost ovog djela krije se u prikazu kćeri. Za razliku od roditelja, ona nije isklesana u punom volumenu, već je predstavljena u bareljefu, smještena iza lijeve noge oca. U rukama drži gusku, što dodatno naglašava simboličku dimenziju prizora. Takva kombinacija volumetrijskih i reljefnih figura u jednom djelu do sada nije bila zabilježena.
Zašto se povijest egipatske umjetnosti mijenja?
Umjetnički kanon Starog kraljevstva često se opisuje kao strogo definiran i nepromjenjiv. Međutim, ovaj kip pokazuje da su kipari toga doba eksperimentirali unutar zadanih pravila. Stručnjaci ističu da je upravo spoj različitih kiparskih tehnika u jednoj kompoziciji bez presedana u poznatoj umjetničkoj tradiciji tog razdoblja.
Primjena mješovitih formi otvara prostor za novo tumačenje ikonografije. Djevojčica s guskom može simbolizirati prinose, hranu ili obilje namijenjeno zagrobnom životu, čime se motiv obitelji dodatno povezuje s vjerovanjima o životu nakon smrti.
Kako je pronađen ovaj artefakt i što slijedi?
Skulptura je pronađena bez jasnog arheološkog konteksta, što upućuje na mogućnost da su je u prošlosti pomaknuli pljačkaši grobnica. Prema Hawassovim riječima, artefakt je bio skriven ispod pijeska, u blizini lažnih vrata s uklesanim imenom „Messi“.
„Simbolika ove skulpture može upućivati na snažnu obiteljsku povezanost, sugerirajući ponovno ujedinjenje članova obitelji u zagrobnom životu, onako kako su bili povezani i za života“, objasnio je.
Zbog iznimne važnosti otkrića, stručnjaci naglašavaju potrebu za dodatnim istraživanjima. Planiraju se znanstvena datiranja, detaljna analiza tragova alata te usporedba stila s drugim skulpturama iz Saqqare, kako bi se ovo izvanredno djelo što preciznije smjestilo u kontekst egipatske umjetnosti.
