Kombinacija geoloških podataka i informacija prikupljenih tijekom svemirskih misija upućuje na to da je prije milijardi godina na Marsu postojao ogroman i stabilan ocean. Ovo otkriće snažno podupire ideju o nekadašnjem vlažnijem, dinamičnijem i potencijalno nastanjivom planetu, posve drukčijem od suhog i hladnog svijeta kakav danas poznajemo.
Desetljećima je Mars u znanstvenoj i kulturnoj percepciji bio sinonim za pustinjski, neprijateljski okoliš. Ipak, ispod njegove crvenkaste površine postupno su se počeli pojavljivati tragovi znatno bogatije prošlosti. Drevni kanali, minerali izmijenjeni djelovanjem vode i slojevite sedimentne strukture godinama su poticali hipotezu da Crveni planet nije uvijek bio suh.
Novo istraživanje donosi konkretne dokaze da je Mars u dalekoj prošlosti možda imao planetarni ocean, površinom usporediv s Arktičkim oceanom na Zemlji, s dugotrajno stabilnom vodenom površinom.
Studija, objavljena u časopisu npj Space Exploration, usmjerena je na jedno od najimpresivnijih područja planeta – sustav kanjona Valles Marineris. Ova golema struktura proteže se više od 4000 kilometara duž marsovskog ekvatora. Znanstvenici su posebno analizirali jugoistočni dio kanjona Coprates, dug oko 1000 kilometara.
U tom području identificirane su geološke formacije poznate kao sedimenti strmih padina. Na Zemlji su takve strukture tipične za riječne delte, mjesta gdje se rijeke ulijevaju u mora ili oceane.
„Ovi instrumenti zajedno djeluju poput geološkog vremeplova i omogućuju nam rekonstrukciju drevnog stanja planeta“, izjavio je glavni autor istraživanja, planetarni geolog Ignatius Argadestya sa Sveučilišta u Bernu.
Podaci korišteni u studiji prikupljeni su tijekom više svemirskih misija, uključujući NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter, europski Mars Express i ExoMars Trace Gas Orbiter. Kombinacija snimaka omogućila je iznimno precizno proučavanje reljefa, čak i u područjima prekrivenima marsovskim pješčanim dinama.
Danas je Mars suh i prašnjav, no znanstvenici već dugo smatraju da je voda nekada tekla njegovom površinom. Ključno pitanje bilo je kolika je količina te vode zapravo postojala. Prema procjenama NASA-e, Mars je u prošlosti imao najmanje 8 milijuna kubičnih kilometara vode.
„To je volumen veći od količine vode u Arktičkom oceanu. Kad bi se takva količina vode danas pojavila na Marsu, prekrivala bi oko 19% njegove površine i dosezala dubinu veću od jednog kilometra“, navodi NASA.
Dodatno objašnjenje temelji se na usporedbi današnje vode u marsovskoj atmosferi s vodom zarobljenom u drevnim marsovskim meteoritima. Na temelju tog odnosa znanstvenici su procijenili koliko je vode tijekom vremena pobjeglo u svemir i koliko je vode nekada bilo prisutno na planetu.
Drevna obala, uklesana u stijene
Najzanimljiviji rezultati proizašli su iz analize visine i starosti strmih naslaga. Sve su se nalazile unutar iznimno uskog visinskog raspona, između 3650 i 3750 metara ispod referentne razine Marsa, kako u Valles Marinerisu tako i u sjevernim nizinama planeta. Uz to, utvrđeno je da su nastale prije oko 3,37 milijardi godina, u ranoj fazi povijesti Marsa.
Jednakost u visini i starosti dovela je istraživače do jasnog zaključka: ove strukture predstavljaju tragove drevne obale. Drugim riječima, označavaju granicu oceana koji je prekrivao velik dio sjeverne hemisfere Marsa. Procjenjuje se da je taj ocean bio usporediv s Arktičkim oceanom na Zemlji, a na pojedinim mjestima njegova je dubina prelazila jedan kilometar.
„Najvažniji zaključak jest da je Mars mogao zadržati stabilnu površinsku vodu na planetarnoj razini znatno dulje nego što se ranije pretpostavljalo. Voda nije postojala samo u izoliranim jezerima, već je stvarala međusobno povezane sustave“, naglasio je Argadestya.
Iako ideja o marsovskom oceanu nije nova, dosadašnja istraživanja teško su precizno odredila njegovu obalu i stabilnost razine vode. Za razliku od Zemlje, Mars je tijekom vremena doživio snažne geološke promjene koje su izbrisale mnoge tragove njegove prošlosti.
„Naši rezultati donose nove geološke dokaze koji pomažu u određivanju gdje se nalazila obala i koliko je razina vode bila visoka“, istaknuo je autor studije. Jednolična raspodjela i precizna topografija naslaga dodatno potvrđuju ovu interpretaciju.
Položaj kanjona Coprates pokazao se ključnim. Budući da se nalazi na relativno visokoj nadmorskoj visini u odnosu na sjeverne nizine, prisutnost vode na toj razini znači da ona nije mogla ostati ograničena samo na kanjone. Voda bi se prelijevala u okolna područja, tvoreći golem, kontinuiran ocean.
Tropske oluje, oceani i pitanje života
Novi geološki dokazi nadopunjuju podatke koje je prikupio rover Perseverance, aktivan na Marsu od 2021. godine. Rover je otkrio tragove snažnih vremenskih sustava, što upućuje na postojanje intenzivnih, možda i tropskih oluja u dalekoj prošlosti planeta.
Na Zemlji su takvi sustavi mogući samo uz prisutnost velikih količina tekuće vode i guste atmosfere koja podržava aktivan hidrološki ciklus.
Prema dodatnim istraživanjima, također objavljenima u časopisu npj Space Exploration, prije oko 3 milijarde godina Mars je imao ogroman ocean i mogao nalikovati „plavom planetu“, sličnom današnjoj Zemlji. Podudarnost klimatskih podataka i obalnih struktura dodatno jača tu hipotezu.
Znanstvenici ističu da bi stabilan ocean znatno promijenio uvjete na planetu. Površinske vode regulirale bi temperaturu, poticale atmosfersku cirkulaciju i stvarale okruženja potencijalno pogodna za život. U tom kontekstu, pitanje života na Marsu prestaje biti čista spekulacija i postaje ozbiljna znanstvena tema.
Iako još nema konačnog odgovora, nova istraživanja jasno definiraju uvjete u kojima je život mogao nastati. Ako je Mars milijunima godina imao oceane, rijeke i oluje, tada je imao dovoljno vremena za razvoj barem jednostavnih oblika života.
Sljedeći korak znanstvenika bit će detaljna analiza drevnih marsovskih tala. Proučavanje minerala i kemijskih tragova djelovanja vode omogućit će precizniju rekonstrukciju kretanja vode i kemijskih uvjeta. Ti će podaci biti ključni za planiranje budućih misija, osobito onih usmjerenih na izravno traženje tragova života.
Mars, Crveni planet, možda u svojoj ranoj povijesti uopće nije bio crven. Njegovu su površinu mogle prekrivati goleme vodene mase, s obalama, deltama i olujama, čiji su tragovi danas uklesani u stijene.
Ideja o „plavom Marsu“ sve se manje doživljava kao nagađanje, a sve više kao znanstveno utemeljena hipoteza koja postupno mijenja naše razumijevanje povijesti susjednog planeta.
