Nedavno istraživanje zlatnih predmeta u Grčkoj donijelo je važne nove uvide u društvenu i kulturnu dinamiku mikenskog svijeta nakon propasti palačnog sustava. Posebna pozornost posvećena je dvama pogrebnim ukrasima pronađenima na Kefaloniji, čija je detaljna analiza omogućila preispitivanje njihove ikonografije i tehnika izrade.
Ova studija nadilazi puki formalni opis i otvara nova pitanja o podrijetlu prikazanih motiva te o načinima na koje su egejske zajednice usvajale i prilagođavale strane elemente vlastitim tradicijama. Dobiveni rezultati predstavljaju vrijedan izvor za razumijevanje kontakata i razmjena na Mediteranu i šire.
Nevjerojatni zlatni predmeti pronađeni u Grčkoj: koje simbole nose?
Ključna važnost ovog otkrića leži u simbolima ukrašenima na dvama zlatnim predmetima.
Oba artefakta pronađena su na grobljima u regiji Livato, jugozapadno od Kefalonije, i datiraju iz razdoblja između 12. i 11. stoljeća prije Krista, nakon raspada mikenskog palačnog sustava. Studija posvećena njihovoj analizi objavljena je u časopisu European Journal of Archaeology.
Jedan od predmeta, otkriven na nalazištu Mazarakata, predstavlja ulomak kovanog zlatnog diska promjera oko 12 centimetara. Površina mu je ukrašena reljefnim uzorkom koncentričnih krugova, motivom koji je izuzetno rijedak na mikenskim metalnim predmetima.
Drugi predmet, pronađen u Lakki, izduženog je oblika i dug oko 9,7 centimetara. Ukrašen je sunčanim kotačem s četiri kraka upisanim u krug, iz kojega se pružaju dvije trake koje završavaju simetričnim volutama.
Iako oba ukrasa dijele upotrebu zlata i izraženu solarnu ikonografiju, njihove stilske i tehničke razlike upućuju na različite putove razvoja unutar istog kulturnog okvira.
Koje je pravo podrijetlo solarnih simbola otkrivenih na Kefaloniji?
Najzanimljivija značajka ovih zlatnih predmeta jest podrijetlo njihovih ukrasnih motiva. Koncentrični krugovi i četverokraki sunčani kotač nisu dio klasičnog mikenskog simboličkog repertoara.
Komparativna analiza povezuje ih sa solarnim simbolima poznatima u sjevernoj i srednjoj Europi tijekom brončanog doba, gdje je solarna ikonografija imala snažno kozmološko i religijsko značenje, povezano s kretanjem sunca i poretkom svijeta.
Najbliže paralele predmetima s Kefalonije ne nalaze se u Egeju, već u Italiji. Posebno se ističu zlatni diskovi iz zavjetnih grobnica u Gualda Tadinu u Umbriji i Rocavecchiji u Apuliji.
Ti se talijanski primjeri tumače kao lokalne prilagodbe srednjoeuropskih simboličkih tradicija. Prema istraživanju, pojava sličnih motiva na Kefaloniji ne može se objasniti slučajnom stilskom sličnošću, već dugotrajnim kulturnim kontaktima.
Kako je Grčka reinterpretirala ove zlatne predmete?
Studija isključuje mogućnost da su ukrasi jednostavno uvezeni i položeni u grobnice u neizmijenjenom obliku. Disk iz Mazarakate tehnički i ikonografski vrlo je blizak talijanskim primjerima, što upućuje na to da se radi o stranom predmetu uključenom u lokalni pogrebni kontekst.
Pretpostavlja se da je bio prišiven na pogrebni pokrov ili ritualnu odjeću, što je praksa poznata u egejskom svijetu, iako rijetka kada je riječ o zlatnim predmetima.
Predmet iz Lakke pokazuje drugačiji pristup. On spaja sunčani kotač europske tradicije s elementima tipičnima za mikenski dekorativni jezik. Završeci u obliku kuka podsjećaju na spirale ili motive ljiljana, dok kose linije podsjećaju na uzorke česte u lokalnoj keramici.
Tehnika savijanja rubova radi pričvršćivanja na podlogu također je karakteristična za mikenske metalne predmete. Zbog toga se ovaj ukras smatra hibridnim objektom, primjerom kreativne integracije stranih simbola u lokalne oblike i tehnike.
Koja je bila funkcija ovih zlatnih predmeta i kakvo značenje imaju?
Točna namjena predmeta iz Lakke još uvijek nije sa sigurnošću utvrđena. Istraživači pretpostavljaju da je mogao služiti kao završetak drške brončanog ogledala ili kao balčak manjeg bodeža.
Hipoteza o ogledalu ima posebnu težinu jer se takvi predmeti često pojavljuju u pogrebnim kontekstima u Egeju i nose simboličke poveznice sa svjetlošću i suncem.
Činjenica da su oba predmeta pronađena u grobnicama dodatno naglašava njihovo simboličko značenje. Ukras iz Lakke pronađen je u masovnoj grobnici zajedno s oružjem i drugim pogrebnim prilozima, što upućuje na pokop osobe povezane s ratničkim slojem. Takvi predmeti nisu samo označavali društveni status, već su odražavali i vjerovanja o zagrobnom životu.
Istraživanja također ukazuju na strateški položaj Kefalonije na pomorskim rutama koje su povezivale Egejsko i Jadransko more te srednju Europu preko Italije. Nakon raspada mikenskog palačnog sustava, ti su se putovi otvorili i postali fleksibilniji, olakšavajući razmjenu dobara, ljudi i ideja.
Prema riječima glavne autorice studije, Christine Suyuzoglu-Haywood, ovi zlatni ukrasi svjedoče o intenzivnim kontaktima na velike udaljenosti, ali i o sposobnosti lokalnih zajednica da kreativno uključe vanjske utjecaje u vlastitu kulturnu baštinu.
Oni, kako ističe, predstavljaju dokaz postojanja dinamičnog društva, ukorijenjenog u kolektivnom pamćenju, ali otvorenog prema idejama drugih kulturnih svjetova.
