Nova studija objavljena u časopisu Science pokazuje da kronična izloženost niskim dozama pesticida može skratiti životni vijek – i to ne samo kod riba.
Biolog Jason Ror sa Sveučilišta Notre Dame proveo je istraživanje koje otkriva da dugotrajna izloženost niskim koncentracijama pesticida, posebno insekticida klorpirifosa, ubrzava proces starenja stanica kod riba i smanjuje njihov životni vijek. Ovo otkriće ima potencijalno ozbiljne implikacije za zaštitu okoliša i ljudsko zdravlje.

Istraživanje je započelo terenskim radom u Kini, gdje su analizirane tisuće riba iz jezera s različitim stupnjevima onečišćenja pesticidima. U jezerima s višim razinama onečišćenja gotovo da nije bilo starih riba, dok su u čistijim jezerima postojale dugovječne jedinke. Ribe nisu prestajale razmnožavati se – jednostavno su prerano umirale.
Znanstvenici su ispitali biološke markere starenja: duljinu telomera (zaštitnih struktura na krajevima kromosoma) i nakupljanje lipofuscina (staničnog „otpada“ povezanog s trošenjem). Ribe iste kronološke dobi u onečišćenom okruženju pokazivale su znatno brže starenje.

Kemijska analiza pokazala je da je klorpirifos jedini spoj dosljedno povezan s tim efektima. U laboratorijskim eksperimentima ribe su bile izložene koncentracijama sličnim onima u prirodi. Rezultati: skraćeni telomeri, ubrzano starenje stanica i smanjena stopa preživljavanja.
Kratkotrajna izloženost visokim dozama uzrokovala je akutnu toksičnost i smrt, ali ne i ubrzano starenje. To potvrđuje da je problem upravo u stalnoj, niskoj izloženosti.
„Nestanak odraslih riba može imati ozbiljne ekološke posljedice, jer one igraju ključnu ulogu u reprodukciji i stabilnosti populacije“, upozorava Ror.

Iako je klorpirifos zabranjen u većem dijelu Europske unije, još se koristi u Kini, dijelovima SAD-a i mnogim drugim zemljama. Posebno zabrinjava što su efekti primijećeni pri koncentracijama ispod trenutnih sigurnosnih granica za slatku vodu u SAD-u.
„Ovi rezultati osporavaju ideju da je tvar sigurna samo zato što ne uzrokuje trenutnu štetu“, ističe Ror. „Male doze s vremenom akumuliraju skrivene učinke, ubrzavajući biološko starenje i stvarajući nove izazove za zaštitu okoliša i ljudsko zdravlje.“
