Zahvaljujući kombinaciji naprednih genetskih tehnologija i korištenju divljih vrsta kikirikija, uzgojna farma „El Carmen“ u gradu General Cabrera, u pokrajini Córdoba, razvila je nove sorte otporne na palež i sklerotiniju – dvije bolesti koje godinama nanose ozbiljne gubitke sektoru koji Argentini donosi oko milijardu američkih dolara deviznog prihoda.
Argentinska industrija kikirikija danas se snažno oslanja na domaća biotehnološka istraživanja koja mijenjaju pravila izvozne proizvodnje. Agronom i poduzetnik Juan Soave, osnivač i voditelj farme „El Carmen“, razvio je više sorti kikirikija otpornih na gljivične bolesti poput Thecaphora frezii i Sclerotinia minor.
„Ove bolesti su u prethodnim sezonama uzrokovale štetu i do 50 milijuna dolara, ozbiljno ugrožavajući položaj Argentine kao jednog od vodećih svjetskih izvoznika kikirikija“, objašnjava Soave. Prema njegovim riječima, razvoj novih sorti predstavlja ključni iskorak za znanost i nacionalnu poljoprivredu.
U tom procesu nije bio sam. Njegova kći Sara Soave, agronomkinja, aktivni je član istraživačkog tima koji koristi genomske i bioinformatičke metode kako bi poboljšao zdravstvenu otpornost usjeva. „Rad s ocem je izazovan. Njegova strast prema kikirikiju je nevjerojatna – za njega to nije samo posao, već životni poziv. Standardi su izuzetno visoki, što je istovremeno inspirativno i zahtjevno“, kaže Sara.
Kako se razvijaju nove sorte kikirikija?
Proces oplemenjivanja temelji se na selekciji uz pomoć genetskih markera i uvođenju gena iz divljih vrsta kikirikija koje prirodno rastu u Boliviji i sjevernoj Argentini.
Na eksperimentalnom polju u blizini General Cabrere koristi se tzv. „zarazno polje“ – parcela s namjerno povećanom prisutnošću patogena. Takvi uvjeti omogućuju preciznu procjenu otpornosti različitih genotipova.
Biljke koje pokažu visoku otpornost na palež i sklerotiniju zatim se umnažaju i pripremaju za komercijalnu proizvodnju.
Tehnološka tranzicija u uzgoju kikirikija
Juan Soave započeo je karijeru u oplemenjivanju biljaka još sredinom 1970-ih. Nakon stručnog usavršavanja u Sjedinjenim Državama, gdje je surađivao s priznatim stručnjacima iz tog područja, vratio se u Argentinu s jasnom vizijom modernizacije proizvodnje.
Godine 1977. sudjelovao je u uvođenju sorte „Runner“, što je u samo nekoliko godina dovelo do zamjene tradicionalnog crvenog kikirikija i rezultiralo utrostručenjem prosječnog prinosa po hektaru.
Od osnutka farme „El Carmen“ 1995. godine, fokus je stavljen na razvoj i kontrolu kvalitete sjemena. Posebno važan iskorak dogodio se 2003. godine, kada je registrirana prva sorta s visokim udjelom oleinske kiseline. Ta karakteristika produžuje rok trajanja jezgre bez užegnuća i otvorila je vrata najzahtjevnijim europskim tržištima.
Genetsko poboljšanje i budući ciljevi
Posljednjih godina, istraživački tim „El Carmena“ koristi jedinstvenu genetsku populaciju nastalu križanjem tri divlje sorte kikirikija koje su se u prirodi očuvale tisućama godina. Time su dobivene nove karakteristike otpornosti na bolesti koje najčešće pogađaju usjev.
Budući da je uzgojeni kikiriki tetraploidna biljka, tim je morao provesti složene laboratorijske procese kako bi udvostručio broj kromosoma divljih vrsta i omogućio uspješno križanje. Time je komercijalnom kikirikiju vraćena prirodna otpornost izgubljena tijekom dugog procesa selekcije.
Trenutačna istraživanja usmjerena su na razvoj genotipova s većom otpornošću na sušu i bolesti poput pjegavosti lišća i fuzarija, koje zahvaćaju korijen i uzrokuju preranu smrt biljaka.
Prema riječima istraživača, program oplemenjivanja „El Carmen“ već je ušao u naprednu fazu, a nove sorte mogle bi u bliskoj budućnosti dodatno učvrstiti položaj Argentine na globalnom tržištu kikirikija.
