Posljednjih tjedana astronomi i svemirske agencije pažljivo prate mali asteroid označen kao 2024 YR4, otkriven krajem prosinca 2024. pomoću teleskopa ATLAS u Čileu. Njegova posebnost ne leži u veličini, već u neizvjesnoj putanji koja još uvijek nosi određeni stupanj rizika. Trenutačni modeli pokazuju da postoji mala, ali stvarna vjerojatnost da se 22. prosinca 2032. sudari s Mjesecom. Prije nekoliko mjeseci razmatrana je i mogućnost udara u Zemlju, no ta je opcija u međuvremenu isključena.
Iako je asteroid znatno manji od tijela koja mogu izazvati globalne katastrofe, njegova masa i brzina dovoljne su za ozbiljne posljedice u slučaju sudara. Najrealniji scenarij nije ulazak u Zemljinu atmosferu, već izravan udar u Mjesečevu površinu.
Početkom 2025. godine rani orbitalni izračuni pokazivali su rizik od udara u Zemlju veći od 1% u prosincu 2032., što je iznimno rijetko za objekte bliske Zemlji. Prema podacima NASA-e, samo je nekolicina asteroida ikada premašila taj prag otkako se koristi Torino skala. U tom je trenutku 2024 YR4 privremeno imao jednu od najviših zabilježenih ocjena rizika.
Kasnija opažanja gotovo su u potpunosti isključila mogućnost sudara sa Zemljom. Međutim, opasnost nije nestala – samo je promijenila cilj. Najnovija analiza putanje, objavljena na arXiv-u, procjenjuje oko 4% vjerojatnosti da će se asteroid sudariti s Mjesecom 22. prosinca 2032. Za usporedbu, asteroid Apophis je 2004. godine imao procijenjeni rizik udara u Zemlju od 2,7%, što je tada izazvalo globalnu pozornost prije nego što je opasnost uklonjena novim mjerenjima.
Iako se radi o relativno malom postotku, znanstvena zajednica ga smatra dovoljno ozbiljnim da zahtijeva kontinuirano praćenje. U slučaju sudara, oslobođena energija bila bi ekvivalentna oko 6,5 megatona TNT-a. Takav udar stvorio bi krater promjera približno 1 kilometar i dubine nekoliko stotina metara.
Modeli također predviđaju iznimno sjajnu eksploziju vidljivu sa Zemlje, kao i infracrveni sjaj koji bi mogao potrajati satima dok se rastaljeni materijal hladi. Posebno zanimljivo pitanje jest bi li dio izbačenog materijala mogao stići do Zemlje. Prema simulacijama, odgovor je potvrdan.
Procjenjuje se da bi oko 10⁸ kilograma mjesečevog materijala moglo dosegnuti brzinu dovoljnu da napusti gravitaciju Mjeseca. Dio tih krhotina mogao bi presjeći Zemljinu orbitu i ući u atmosferu nekoliko dana nakon sudara, stvarajući rijetke meteorske rojeve sastavljene od fragmenata Mjesečeve kore.
Iako ti fragmenti ne bi predstavljali ozbiljnu prijetnju planetu, njihov dolazak imao bi veliku znanstvenu vrijednost. Takvi uzorci omogućili bi analizu materijala s Mjeseca bez potrebe za skupim svemirskim misijama. Unatoč spektakularnom prizoru, sudar ne bi imao značajan geofizički utjecaj na Zemlju.
Više preciznih podataka o riziku i mogućim posljedicama očekuje se 2028. godine, kada asteroid 2024 YR4 ponovno postane vidljiv sa Zemlje.
