Stari Egipćani poznati su po složenim pogrebnim ritualima koji su uključivali vađenje organa i korištenje smola, no mumifikacija nije bila njihovo izvorno otkriće. Praksa očuvanja tijela postojala je u drugim kulturama znatno ranije i bila je povezana s tehničkim, ali i snažno simboličkim odnosom prema smrti. Jedan od najstarijih primjera dolazi od naroda Chinchorro, koji je mumifikaciju prakticirao sustavno i generacijama prije pojave egipatskih mumija.
Ovi nalazi potvrđuju da se mumifikacija razvijala kao ritualno i materijalno rješenje u potpuno različitim društvima. Zbog toga se mumije ne promatraju samo kao kulturni artefakti, već i kao iznimno vrijedan biološki zapis koji omogućuje razumijevanje fizičkih razlika između drevnih i modernih populacija.
Anatomska analiza otkrila je jasne razlike u usporedbi sa sadašnjom populacijom
Znanstvena studija pokazala je da je intrakranijalni volumen pripadnika kulture Chinchorro bio oko 12% manji u usporedbi s modernom populacijom Čilea. Istraživači su analizirali drevne i suvremene lubanje kako bi izmjerili prostor unutar lubanje kao pokazatelj veličine mozga.
Rezultati su otkrili dosljednu povezanost između tjelesne visine i razvoja mozga. Umjesto kulturnih praksi, znanstvenici su razlike povezali s okolišnim čimbenicima, prvenstveno s uvjetima života i prehranom.
Istraživanja također potvrđuju da prehrana u djetinjstvu ima ključnu ulogu u rastu tijela i razvoju mozga. U zajednicama s ograničenim pristupom raznolikoj hrani i slabim sanitarnim uvjetima, rast je bio usporen, što je dovelo do manjeg intrakranijalnog volumena. Slični obrasci zabilježeni su i kod drugih predindustrijskih populacija u odnosu na suvremena društva.
Kultura Chinchorro nastanjivala je sjevernu obalu Čilea i južni Peru prije otprilike 7500 do 3500 godina. Njihove zajednice lovaca-sakupljača bile su snažno oslonjene na morske resurse u izrazito sušnom okolišu s minimalnom vegetacijom. Mumije koje su ostavili smatraju se najstarijima na svijetu i pružaju iznimno vrijedan uvid u biologiju tih drevnih ljudi. One su starije i od mumija drevnih Egipćana, čime pomiču vremensku granicu umjetne mumifikacije.
Povećanje visine bilo je posljedica nedavnih društvenih poboljšanja
Kako bi došli do ovih zaključaka, znanstvenici su koristili kompjutoriziranu tomografiju i trodimenzionalne rekonstrukcije na lubanjama 68 mumija Chinchorro, 9 predkolumbovskih poljoprivrednika i 83 suvremena Čileanca. Ova metoda omogućila je precizne izračune čak i kod fragmentiranih ostataka.
Analiza je pokazala da su razlike između mumija Chinchorro i drevnih poljoprivrednika minimalne, dok su značajne promjene vidljive u modernoj populaciji. Povećanje intrakranijalnog volumena i tjelesne visine postaje uočljivo od 20. stoljeća.
Usporedba je pokazala da su moderni muškarci u prosjeku 8,4 cm viši od pripadnika kulture Chinchorro, dok su žene više za 4,6 cm. Između 1860. i 1990. godine prosječna visina žena porasla je s 1,56 na 1,61 metar. Ovaj trend izravno se podudara s poboljšanjima u prehrani, sanitarnim uvjetima, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi.
Studija također isključuje mogućnost da je namjerna deformacija lubanje, koju su neke zajednice prakticirale, uzrok manjem intrakranijalnom volumenu. Iako su te modifikacije mijenjale vanjski oblik lubanje, unutarnji volumen ostajao je nepromijenjen.
Zaključak je jasan: mozgovi mumija Chinchorro nisu bili abnormalni, već proporcionalni njihovoj nižoj visini i predindustrijskim uvjetima života. Mnoge fizičke karakteristike koje danas smatramo „normalnima” rezultat su relativno nedavnih društvenih i okolišnih promjena.
