U mnogim tvrtkama u našoj zemlji, posebno u maloprodajnom sektoru, uobičajena je praksa provjere torbi ili ruksaka radnika na početku ili na kraju smjene, kako bi se utvrdilo skrivaju li među osobnim stvarima proizvode tvrtke. Međutim, pogrešna primjena takve prakse može biti nezakonita.
U tom kontekstu, zakon o radu propisuje da se osobne stvari zaposlenika mogu provjeravati samo ako je to nužno radi zaštite imovine poslodavca, isključivo na radnom mjestu i tijekom radnog vremena.

Kako bi inspekcijski nadzor bio zakonit, mora se provoditi tijekom radnog vremena zaposlenika i samo ako postoji opravdan razlog. Provjera „za svaki slučaj“ ili bez konkretne sumnje nije dopuštena. Poslodavac mora imati osnovanu sumnju na moguću povredu radnih obveza; u suprotnom, nema pravo provoditi nadzor.
U tom smislu, odvjetnik za radno pravo Sebastián Ramírez upozorava da je „svakodnevno provođenje takvih provjera protuzakonito“ te da zaposlenik u takvim situacijama ima pravo podnijeti pritužbu.
Zakon također propisuje da se tijekom obavljanja radnog odnosa mora u potpunosti poštovati dostojanstvo i privatnost zaposlenika, te da prilikom provjere mora biti prisutan zakonski zastupnik ili, ako on nije dostupan, drugi zaposlenik tvrtke.

To znači da, ako se pretražuje ruksak zaposlenika, mora biti prisutna još jedna osoba kako bi se osigurala objektivnost postupka. Takva provjera obično se provodi na privatnom mjestu i uz poštivanje osnovnih pravila pristojnosti.
Nezakoniti otkazi zbog neovlaštenih inspekcija
Ramírez dodatno naglašava da se ovakve provjere ne smiju provoditi sustavno, jer bi to predstavljalo povredu prava na privatnost i osobni integritet zaposlenika.

Ako zaposlenik nije dao pristanak na provjeru torbe ili ruksaka, ne može ga se prisiliti da ih otvori, osim u iznimnim slučajevima predviđenima zakonom. Postojali su i slučajevi u kojima je otkaz proglašen nevažećim zbog neovlaštene provjere osobnih stvari, primjerice kada je zaposleniku pregledana torba nakon aktiviranja alarma pri izlasku s posla, bez prisustva zakonskog zastupnika.
U takvim situacijama, sudska praksa potvrđuje da se otkaz može smatrati nezakonitim zbog kršenja propisanog postupka i prava zaposlenika.
