U svojoj novoj knjizi The Mattering Instinct Rebecca Newberger Goldstein propituje ideju da je trenutačno zadovoljstvo krajnji cilj i zagovara potragu za smislom kao istinskim pokretačem dobrobiti i osobnog ispunjenja.
Objavljivanjem knjige The Mattering Instinct Rebecce Newberger Goldstein pojavila se nova perspektiva na smisao ljudskog života u filozofskom polju. Ne ograničavajući samoaktualizaciju na potragu za trenutnom srećom, autor tvrdi da je stvarna pokretačka snaga iza osobnog postignuća težnja za redom usred kaosa – impuls za koji vjeruje da je ključ ljudskog dostojanstva i prosperiteta. Ova ideja, temeljena na opažanju da je egzistencija često isprepletena s iskustvima patnje i teškoća, dovodi u pitanje suvremene napore da živimo životom kojim dominira stalno blagostanje i usmjerava naš pogled na pronalaženje smisla čak i u nedaćama, kako objašnjava John Kaag u svom članku u časopisu The Atlantic.
Goldsteinovi zaključci tjeraju nas da preispitamo tradicionalne kriterije za procjenu vrijednosti života. Autor tvrdi da kvalitetu života ne određuje stupanj harmonije ili zadovoljstva, već sposobnost da se djeluje „antientropski“: da se promiče znanje, dobrota i red nasuprot prirodnoj težnji prema kaosu. Ovakav pristup posebno je vidljiv na primjeru Lu Xiaoying, Kineskinje koja je, unatoč krajnjem siromaštvu, udomila i odgojila više od 30 napuštenih djevojčica. Posvojena kći Lu Xiaoying prisjeća se: „Ako je imao moć sakupljati smeće, kako je mogao ne reciklirati nešto tako važno kao što je ljudski život?“ – citat kojim Goldstein ilustrira transformativnu snagu smislenog djelovanja.
Rad se temelji na konceptu entropije kao eksplanatornom modelu. Goldstein koristi drugi zakon termodinamike kako bi ilustrirao stalni problem za sve oblike života: otpor napredovanju kaosa i propadanja. U tom svjetlu ljudi su predstavljeni kao bića koja, iako znaju da je krajnji rezultat smrt, nikada ne prestaju tragati za strukturama značenja kojima mogu opravdati svoje postojanje. Autor opisuje različite tipove ljudi – herojskog borca, transcendentalista, natjecatelja i socijalizatora – od kojih se svaki na svoj način odupire neredu.
Goldsteinova analiza ukazuje na prijelaz s pukog biološkog postojanja na ono što definira kao Homo iustificans, stvorenje koje osjeća neporecivu potrebu da opravda svoje postojanje. Prema autoru, ovaj proces završava ključnim pitanjem: „Jesam li važan?“ Na temelju tog pitanja ljudi nadilaze puko preživljavanje i traže objektivno opravdanje svoje vrijednosti.
Goldstein poriče da bi sreća, shvaćena kao niz trenutaka zadovoljstva, mogla biti najviši cilj postojanja. Poziva se na Aristotela kako bi razlikovao zabavu od prave eudemonije – duboke i kontemplativne sreće utemeljene na uvjerenju da život ima smisla. Kako navodi: eudemonija „nije zabava; bilo bi apsurdno da je zabava cilj i da su svi naši životni napori i patnje usmjereni na zabavu samih sebe.“
Primjer Ludwiga Wittgensteina to potvrđuje. Unatoč intenzivnom mentalnom nemiru, filozof je na samrtnoj postelji rekao: „Recite im da sam imao prekrasan život“ – izjava koja, prema Goldsteinu, ne izražava hedonističko zadovoljstvo, već iskustvo predanosti smislenoj intelektualnoj potrazi.
Biografije osoba poput Willijama Jamesa i aktivista Franka Miinka dodatno potvrđuju tezu da potraga za misijom može preoblikovati život obilježen boli. U oba slučaja, smisao je djelovao kao pokretač duboke transformacije – bilo konstruktivne ili destruktivne.
Goldstein naglašava da „instinkt značaja“ može služiti kao etička smjernica u vrednovanju ljudskog života. Kako tvrdi: „Doprinos ljudi entropiji najbolja je univerzalna metoda za koju znam za procjenu njihovih života.“ Vrijednost ljudskih djela mjeri se time u kojoj mjeri doprinose stvaranju reda, mira i ljepote.
U svom radu koji spaja znanost, filozofiju i biografska svjedočanstva, Rebecca Newberger Goldstein dovodi u pitanje ustaljene okvire suvremene misli i tvrdi da je borba za opravdanje postojanja ne samo neizbježna, već i temeljna značajka koja život čini vrijednim.
