Eksperimentalna istraživanja pokazuju da se bonobi mogu nositi sa zamišljenim situacijama, što je ključna sposobnost za razumijevanje funkcije mozga, kognitivne evolucije i podrijetla mašte.
Scena je jednostavna, i upravo zato izaziva pomutnju. Dvije prazne čaše, prazan vrč i svima poznata gesta: točenje tekućine koja zapravo ne postoji. Ono što se zatim događa mijenja cijelu sliku. Stojeći prema stolu, bonobo samouvjereno pokazuje na čašu u kojoj se „nalazi“ ta nepostojeća tekućina. Ne postoji trik, nema trenutne nagrade i nema pravog cilja koji bi vodio izbor. Ipak, reakcija odgovara općoj, zamišljenoj situaciji.
Ova naizgled banalna gesta temelj je studije koju su u časopisu Science objavili Amalia PM Bastos i Christopher Krupienge sa Sveučilišta Johns Hopkins. Studija po prvi put daje kontrolirani eksperimentalni dokaz da majmun može zamisliti nepostojeće objekte u općem zamišljenom kontekstu. Glavni lik je Kanzi, bonobo, koji je obučen u simboličkoj percepciji, a njegovo ga ponašanje tjera da pregleda crtu koja se desetljećima smatrala jasnom: crtu koja odvaja ljudski um od ostatka životinjskog uma.
Što znači zamišljati nešto što ne postoji?
Da bismo razumjeli značaj ovog otkrića, moramo uzeti u obzir ključni koncept u kognitivnoj psihologiji: sekundarnu imaginaciju. Jednostavno rečeno, to je sposobnost da se na umu zadrži alternativna situacija koja ne odgovara percipiranoj stvarnosti, a da se one međusobno ne miješaju. Upravo to daje djetetu priliku da zna da je šalica prazna, a da se istovremeno tijekom igre ponaša kao da je u njoj čaj.
U članku se ovaj mehanizam identificira kao temelj mnogih naprednih kognitivnih sposobnosti. Kako se navodi u članku, te nam reprezentacije omogućuju da se “odvojimo od sadašnjosti i stvorimo imaginarne, hipotetičke ili alternativne mogućnosti koje su odvojene od stvarnosti”. Ova sposobnost je neophodna za aktivnosti kao što su simbolička igra, planiranje budućnosti i dodjeljivanje psihičkih prostora drugima.
Do sada je većina istraživača pretpostavljala da je ovaj oblik kognitivne diferencijacije jedinstven za ljude. Ne zato što druge životinje nisu pokazivale sugestivno ponašanje, već zato što je uvijek postojalo jednostavnije alternativno objašnjenje: prethodna obuka, imitacija, automatske reakcije na vidljive podražaje. Problem nije bio nedostatak empirijskih podataka, već prije nedostatak eksperimentalnih dokaza koji bi mogli isključiti ta objašnjenja.
Igra temeljena na imaginarnom svijetu odlučujuća je prednost nad drugim eksperimentalnim paradigmama. Da bi se u njoj sudjelovalo, nije dovoljno reagirati na vanjske signale: potrebno je pratiti situaciju koja, kao što znaju svi sudionici, nije stvarna, ali koja ipak usmjerava njihovo djelovanje. U tom kontekstu pojedinac mora kontrolirati dva modela svijeta u isto vrijeme: stvarni i imaginarni.
Članak jasno naglašava ovu točku tvrdeći da “u imaginarnim kontekstima ljudi moraju formirati sekundarnu percepciju, koja je imaginarni ili modelirani prostor, odvojen od njihove percepcije stvarnosti”. Upravo taj sustav mentalnog dvostrukog ožičenja čini takve zadatke tako složenima.
Kod ljudi se ta sposobnost javlja vrlo rano. Djeca od dvije godine mogu sudjelovati u jednostavnim igrama uloga i odgovarati na povezana pitanja. Zadatak je bio otkriti može li se nešto slično primijetiti kod druge vrste bez potpuno razvijenog ljudskog jezika.
Kanzi i eksperimentalni dizajn
Kanzi nije običan bonobo. U vrijeme istraživanja imao je 43 godine i desetljećima je sudjelovao u istraživanju kognitivnih sposobnosti i komunikacije. On koristi sustav grafičkih simbola – leksigrame – kako bi odgovorio na verbalne upute. Ova sposobnost omogućila je razvoj kontroliranih eksperimenata.
U prvom pokusu Kanziju su pokazane dvije prazne prozirne čaše. Eksperimentator se pretvarao da ulijeva „sok“ u obje čaše, a zatim isprazni jednu od njih. Pitanje je bilo jednostavno: „Gdje je sok?“ U ključnim ispitivanjima Kanzi nije dobio nagradu za točan odgovor.
Rezultat je bio jasan: Kanzi je znatno češće nego slučajno pokazivao pravo staklo. Prema članku, „Kanzi je odabrao pravu čašu 34 puta iz 50 pokušaja bez potvrde“.
Kako bi isključili alternativna objašnjenja, istraživači su proveli dodatne testove. Kada mu je ponuđen izbor između pravog soka i umjetnog soka, Kanzi je dosljedno birao pravi sok, pokazujući da može razlikovati stvarno od zamišljenog.
Konceptualna replika grožđa
U trećem eksperimentu korišteno je grožđe. Eksperimentator se pretvarao da stavlja nepostojeće grožđe u jednu posudu, a zatim isprazni drugu. Kanzi je ponovno morao pokazati gdje se nalazi grožđe.
Rezultat je bio još snažniji: Kanzi je odgovorio točno u gotovo 69% slučajeva, bez potkrepljenja i bez postupnog učenja.
Autori zaključuju: „Naša studija pruža eksperimentalne dokaze da životinja može pratiti imaginarne objekte u igri igranja uloga“.
Je li mašta doista samo ljudska osobina?
Studija zaključuje da sposobnost zamišljanja imaginarnih predmeta nije isključivo ljudska. To ne znači da bonobi zamišljaju na isti način kao ljudi, već da dijele temeljni kognitivni mehanizam.
Istraživanje sugerira da bi ova sposobnost mogla potjecati od zajedničkog pretka ljudi i drugih čovjekolikih majmuna, koji je živio prije šest do devet milijuna godina.
Uloga inkulturacije i ograničenja istraživanja
Jedno od otvorenih pitanja je koliko rezultati ovise o specifičnoj obuci. Autori smatraju da obrazovanje ne stvara sposobnost iz ničega, već čini vidljivim ono što je već postojalo.
U svjetlu ovih podataka, teško je poduprijeti ideju da životinje reagiraju isključivo mehanički. Istraživanja pokazuju da životinjski um može djelovati na apstraktnijoj razini nego što se dosad pretpostavljalo.
