Ne radi se o sramežljivosti. Odabir audio poruke umjesto pisane poruke otkriva zakonitosti koje se u psihologiji definiraju kao duboke i značajne u procesu ljudskog mišljenja, emocija i donošenja odluka.
U eri kada se glasovne poruke upravljati svakodnevnom komunikacijom, neki ljudi jasno preferiraju tekstualne poruke. Psihologija napominje da se ne radi samo o hirovitosti ili praktičnosti, već odražava stabilne karakterne osobine i poseban način interakcije s drugima.
Američko psihološko udruženje prema riječima ljudi koji preferiraju tekstualne poruke, oni teže kontroli, emocionalnoj jasnoći i unutarnjoj dosljednosti. Ne izbjegavaju kontakt, već biraju kanal koji im omogućuje da se izraze bez improvizacije, pažljivo promišljajući i sadržaj i utjecaj svoje poruke. Ljudi teže takvoj vrsti uravnoteženog načina interakcije s drugima.
1. Introverti: bolje upravljaju svojom društvenom energijom putem pisanja.
Introverti ne odbijaju komunikaciju, ali pažljivo kontroliraju kako i kada oni međusobno djeluju.
- Pisane poruke vide kao siguran prostor za samoizražavanje, bez tipičnog vremenskog pritiska glasovnog izražavanja.
- S psihološkog stajališta, takvo je ponašanje povezano s dubljim osvještavanjem vlastitog unutarnjeg svijeta i potrebom za očuvanjem emocionalne energije.
2. Reflektivni komunikatori: razmišljaju prije nego što govore i odabiru tekst kojim će izraziti svoje misli.
Oni koji preferiraju pisanu komunikaciju nad audio zapisima obično se razlikuju po kontemplativnom komunikacijskom stilu.
- Psihologija takvo ponašanje povezuje s ljudima koji cijene preciznost, red misli i dosljednost poruke. Pisanje im omogućuje da provjere što će reći i uvjere se da to točno odražava njihove namjere.
- Ova je osobina česta kod analitičkih ljudi koji pažljivo biraju riječi i svjesni su njihovog emocionalnog utjecaja. Za razliku od audio sadržaja, koji se često stvara impulzivno, tekst omogućuje važnu kognitivnu stanku: razmišljanje o situaciji prije govora.
3. Empatični pošiljatelji: svjesni su učinka svoje poruke na drugu osobu.
Suprotno uvriježenom mišljenju, odlučiti pisati uopće ne znači biti emocionalno hladan. Mnogi ljudi preferiraju pisanje upravo zbog empatije.
- Sa stajališta socijalne psihologije, ovakvo ponašanje povezano je s velikom osjetljivošću prema drugima i iskrenom brigom o tome kako će poruka biti protumačena.
- Slanje poruka omogućuje omekšavanje izraza, izbjegavanje tonova koji se mogu protumačiti kao oštri te pažljiviji odabir sadržaja. Osobe s ovom osobinom imaju tendenciju predviđanja reakcija i pokušavaju minimizirati rizik od uvrede, uzrujanosti ili izazivanja emocionalnog pritiska na primatelja.
4. Neovisni donositelji odluka: oni kontroliraju svoje poruke i pozicije.
Ljudi koji samostalno donose odluke često preferiraju format teksta jer im daje potpunu kontrolu nad onim što izražavaju.
- S psihološkog stajališta, ova karakterna crta povezana je s autonomijom, unutarnjom sigurnošću i niskom potrebom za trenutnom potvrdom vlastitog značaja.
- Pisana komunikacija pomaže u izbjegavanju emocionalne improvizacije i smanjenju utjecaja vanjskih čimbenika. Budući da nema potrebe za trenutnom reakcijom, takvi ljudi ostaju pri svom stavu i komuniciraju jasno, ne ishitreno. To je posebno tipično za ljude koji su razvili vještine kritičkog mišljenja i jaku neovisnu sposobnost procjene situacije.
Davanje prednosti pisanoj komunikaciji u odnosu na govornu nije nimalo neobično. U tom izboru psihologija razlikuje osobine koje se odnose na introvertnost, refleksivnost, empatiju i emocionalnu autonomiju.
