Znanstvena analiza ispod grenlandskog ledenog pokrova otkrila je kritičnu strukturnu slabost koja objašnjava zašto se dio leda destabilizira znatno brže nego što su modeli ranije predviđali. Studija objavljena u časopisu Geology identificira skriveni mehanizam koji izravno utječe na ubrzani porast razine mora.
Umjesto da počiva na čvrstoj stijeni, veliki dijelovi grenlandskog ledenog pokrova nalaze se iznad mekih, vodom zasićenih sedimenata. Ti slojevi, debeli i do 200 metara, znatno smanjuju trenje u podnožju ledenjaka. Posljedica je lakše klizanje leda prema oceanu i brže topljenje morskog leda.
Takvi sedimenti djeluju kao prava Ahilova peta ledenog pokrova. Na mjestima gdje led leži na deformabilnoj podlozi, njegov otpor porastu temperature znatno opada. Kretanje ledenjaka se ubrzava, a posljedice se ne zadržavaju lokalno, već pogađaju najranjivija obalna područja diljem svijeta.
Seizmički valovi za proučavanje podzemlja
Istraživački tim sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu primijenio je neuobičajenu metodu u glaciologiji – analizu seizmičkih valova udaljenih potresa. Brzina širenja tih valova mijenja se ovisno o materijalu kroz koji prolaze, što omogućuje razlikovanje čvrste stijene od mekih sedimenata bez bušenja.
Studija se temelji na podacima s 373 seizmičke postaje raspoređene diljem Grenlanda. Dobivena karta ledenjačke baze pokazuje izrazito neujednačenu strukturu, s velikim područjima prekrivenim vlažnim sedimentima, osobito ispod ledenjaka koji već bilježe najbrže stope kretanja.
Uloga otopljene vode
Posebnu ulogu ima otopljena voda s površine ledenjaka, koja tijekom arktičkog ljeta prodire u dubinu kroz prirodne pukotine. Ta voda djeluje poput maziva, smanjujući pritisak između leda i podloge te dodatno destabilizirajući sedimente.
Razumijevanje sastava i ponašanja ledenjačke baze ključno je za točnije prognoze porasta razine mora. Pretpostavka o homogeno čvrstoj stijeni može dovesti do ozbiljnog podcjenjivanja brzine reakcije leda na zagrijavanje. Suprotno tome, prepoznavanje zona s deformabilnim sedimentima omogućuje preciznije modele i realnije procjene budućih globalnih posljedica.
