Analiza ostataka prošlosti jedna je od stvari koja najviše pomaže razumijevanju kako se čovječanstvo razvilo do danas. Ali samo zato što je to složen zadatak ne znači da se pogreške ne mogu napraviti, i u muzejima te greške mogu proći nezapaženo godinama.
U ovom slučaju fokus je na njemu glava jednog mumija koji je bio pogrešno identificiran u švicarskom muzeju više od 100 godina. Isprva se mislilo da je riječ o Inki iz Bolivije, no nedavna ispitivanja pokazala su da zapravo pripada čovjeku iz naroda Aymara, s bolivijske visoravni.
Otkriće da je glava mumije pogrešno identificirana u švicarskom muzeju
Komad, katalogiziran kao Y-001 čuva se u Kantonalnom muzeju arheologije i povijesti u Lausannei. Tu je završio 1914. u sklopu a donacija švicarskog poduzetnika koji je putovao Bolivijom krajem 19. stoljeća. Izvorna etiketa je rekla “lubanja bolivijske Inke” opis koji desetljećima nitko nije dovodio u pitanje.
Greška je tada izašla na vidjelo muzej je započeo program za pronalaženje drevnih ljudskih ostataka pregledati. Studija, objavljena u kolovozu 2025. u časopisu Međunarodni časopis za osteoarheologiju i pod vodstvom antropologinje Claudine Abegg sa Sveučilišta u Ženevi, ispitivali su i biologiju lubanje i njezinu dokumentarnu povijest.
Prema riječima stručnjaka morfologija nije odgovarala ni jednoj Inka podrijetlo. Lubanja pokazuje vrlo izraženu umjetnu deformaciju, koja je postignuta u djetinjstvu stalnim vezivanjem. Ova specifična vrsta modifikacije u skladu je s bolivijskim planinskim praksama povezanim s Aymara populacijske skupine a ne s obrascima povezanim s elitom Inka iz kasnog razdoblja.
Osim toga, istraživači su dokumentirali nepotpunu trepanaciju u desnoj tjemenoj kosti. Kost pokazuje jasne znakove zacjeljivanja što ukazuje da je muškarac neko vrijeme preživio zahvat. Također je pronađen teški zubni apsces u gornjoj čeljusti, stanje koje je moralo uzrokovati bol i komplikacije.
Kako su otkrili da mumija nije Inka
Kako bi otkrili identitet glave Y-001, tim se udružio klasična antropologija s medicinskom tehnologijom. Koristili su kompjutorizirane tomografe koji su im omogućili da vide unutrašnjost lubanje bez dodirivanja tkiva. Ove slike omogućile su znanstvenicima da potvrde deformaciju lubanje, kao i prirodu trepanacije i veličinu apscesa.
Pregledali su i muzejsku arhivu te korespondenciju donatora. Tu je izašao na vidjelo uzrok problema: oznaka ‘Inka’ nije se temeljila na studiji, već na jednoj pretpostavka samog kolekcionara. U to je vrijeme ta riječ davala prestiž i vrijednost svim andskim ostacima.
Prema autorima studije, na temelju kombinacije bioloških i povijesnih podataka može se utvrditi da se radi o odrasli muškarac star najmanje 350 godina je vjerojatno pokopan u chullpi, tipičnim grobnim tornjevima gorja Aymara. Hladna i suha klima navodno je pogodovala prirodnoj mumifikaciji.
Zašto je ovo otkriće na glavi mumije toliko važno?
Desetljećima glava Y-001 tretira se kao zanimljivost “Inka”, bez vlastitog identiteta. Danas se to prepoznaje kao ostaci određene osobe, koja pripada živoj kulturi, a to nije zanemariva promjena.
Nadalje, studija pokazuje kako je europsko kolekcionarstvo u 19. stoljeću iskrivilo autohtonu prošlost.
Običaj nazivanja svih ostataka Anda ‘Inka’ pojednostavio je povijest i briše druge narode, poput Aymara, koji su igrali središnju ulogu u regiji.
S druge strane, ova identifikacija otvara vrata aktualnim raspravama o etici i restituciji. Prema znanstvenicima Poznavanje njegovog pravog porijekla prvi je korak u odlučivanju o njegovoj budućnosti ostaci te da se uključe u dijalog sa zajednicama iz kojih dolaze.
