NASA-in svemirski teleskop James Webb ponovno je pomaknuo granice astronomije. Najnovija snimka dubokog svemira donosi dosad neviđen pogled na maglicu Helix, poznatu i kao „Božje oko”, te otkriva detalje koji pomažu razumjeti kako završavaju životni ciklusi zvijezda nalik našem Suncu.
Promatranje je omogućila infracrvena kamera NIRCam, koja može „zaviriti” kroz guste slojeve kozmičke prašine. Zahvaljujući toj tehnologiji, znanstvenici sada jasnije vide unutarnju strukturu jedne od najbližih planetarnih maglica Zemlji.
Maglica Helix nalazi se na udaljenosti od oko 650 svjetlosnih godina u zviježđu Vodenjaka. Nastala je kada je zvijezda na kraju svog života odbacila vanjske slojeve, stvarajući prstenove plina i prašine koji danas čine jednu od najprepoznatljivijih struktura na nebu.
Nasljeđe umiruće zvijezde
U samom središtu „Božjeg oka” nalazi se bijeli patuljak – iznimno gust ostatak nekadašnje zvijezde. Iako nije izravno vidljiv na snimci, njegovo snažno zračenje oblikuje okolni plin i uzrokuje karakterističan sjaj maglice.
Za astronome ova slika predstavlja svojevrsni uvid u budućnost Sunca. Prema suvremenim modelima, naša će zvijezda za otprilike 5 milijardi godina proći sličan proces, odbaciti vanjske slojeve i završiti kao bijeli patuljak okružen planetarnom maglicom.
Plin, prašina i novi kozmički tragovi
Detaljna snimka otkriva složenu interakciju vrućih zvjezdanih vjetrova s hladnijim slojevima plina i prašine. Sudari tih slojeva stvaraju jasne toplinske granice koje su ključne za razumijevanje dinamike planetarnih maglica.
Znanstvenici su također identificirali nakupine hladnog molekularnog vodika i tzv. kometarne čvorove. Upravo u tim strukturama mogu nastajati složenije molekule, koje se kasnije šire međuzvjezdanim prostorom.
Ovaj materijal s vremenom može postati dio novih generacija zvijezda i planetarnih sustava, čime se zatvara kozmički krug nastanka i nestanka zvijezda.
