Japanska Atlantida: Naučnici razotkrili tajnu podvodnih piramida ostrva Jonaguni

Japanska Atlantida: Naučnici razotkrili tajnu podvodnih piramida ostrva Jonaguni
Iako podseća na potopljeni grad drevne civilizacije, naučnici otkrivaju da su fascinantne podvodne piramide kod ostrva Jonaguni zapravo remek-delo prirode, a ne ljudskih ruku.

Misterija pod talasima

Ispod površine blistavo plavih voda u blizini japanskog ostrva Jonaguni krije se pravo geološko čudo. Vrh ovog spomenika leži na samo 6 metara od površine, dok se podnožje spušta do dubine od 24 metra. Monument Jonaguni izgleda kao ogromna porušena citadela — duh drevne civilizacije koju je progutao okean.

Japanska Atlantida: Naučnici razotkrili tajnu podvodnih piramida ostrva Jonaguni – image 1

Ipak, većina geologa ostaje skeptična: prema njihovom mišljenju, ovde nema nikakve mistike. Ove stepenaste formacije od peščara i argilita smatraju se prirodnim fenomenom, oblikovanim tektonskim pomeranjima i neprestanom erozijom duž prirodnih rascepa u steni, prenosi Science Alert.

Otkriće koje je podelilo svet

Objekat je 1987. godine otkrio instruktor ronjenja Kihachiro Aratake. Nalaz je trenutno privukao pažnju naučnika jer se drastično razlikovao od uobičajenih geoloških pejzaža. U pitanju su masivne kamene ploče, složene u obliku terasa ili stepenica sa iznenađujuće ravnim, oštrim ivicama i pravim uglovima. Ovakve forme se retko sreću u divljoj prirodi u tolikom obimu, zbog čega su odmah počele uporedbe sa stepenastim piramidama ili ziguratima.

Pri detaljnijem razmatranju, objekat je izgledao toliko uverljivo da je geolog Masaaki Kimura sa Univerziteta Rjukju posvetio godine dokazivanju teorije o veštačkom poreklu spomenika. On je tvrdio da su strukturu izgradili ili isklesali ljudi pre nego što je nivo mora porastao pre oko 10.000 godina.

Japanska Atlantida: Naučnici razotkrili tajnu podvodnih piramida ostrva Jonaguni – image 2

Naučno objašnjenje fenomena

U formiranju Jonagunija ključnu ulogu igra nekoliko faktora. Prvo, tu su prirodni slojevi u sedimentnim stenama (poput peščara) koji predstavljaju „slabe tačke“ gde je kamen sklon ravnomernom pucanju. Drugo, sistemi pukotina koji nastaju usled seizmičke aktivnosti omogućavaju steni da se raspadne na iznenađujuće pravilne pravougaone blokove.

Geolog Robert Schoch sa Bostonskog univerziteta, koji je zaronio do spomenika 1997. godine, istakao je sledeće:

  • Seizmička aktivnost: Jonaguni leži u aktivnoj zoni gde zemljotresi lome stene na pravilan način.
  • Okeanske struje: One ispiraju sitne ostatke i poliraju površine do sjaja.
  • Sličnost sa kopnom: Stene na samom ostrvu Jonaguni imaju identičnu strukturu, mada su zbog vetra i kiše na suvom delu nešto zaobljenije.

Na prolećnoj konferenciji Udruženja japanskih geografa 2024. godine, grupa naučnika pod vođstvom Hironobua Suge sa Univerziteta Kjūšū potvrdila je da nisu pronađeni nikakvi arheološki ostaci niti tragovi ljudske aktivnosti. Njihov zaključak je jasan: ove „ruševine“ nastaju neprekidnim procesom prirodnog trošenja peščara na morskom dnu.

Gea organic