Usamljenost pogađa 30% starijih ljudi diljem svijeta i smanjuje njihovu kvalitetu života i životni vijek. Kakvi su bili rezultati istraživanja istraživača iz Hong Konga, Sjedinjenih Država i Njemačke?
Usamljenost pogađa oko 30% starijih ljudi diljem svijeta i znači nedostatak povezanosti ili podrške, čak i kada su ljudi u blizini. Tim istraživača iz institucija u Hong Kongu, Sjedinjenim Državama i Njemačkoj testirao je strategije za borbu protiv usamljenosti i dobio dobre rezultate, koji su objavljeni u časopisu JAMA Network Open.
Uključili su starije ljude koji žive sami u Hong Kongu, bez pristupa internetu i s niskim primanjima, u telefonske programe koji uključuju bihevioralnu terapiju, meditaciju svjesnosti i interakciju.
Otkrili su da su samo intervencije temeljene na aktivaciji ponašanja i treningu svjesnosti dale sljedeće rezultate:
- Smanjile su osjećaj usamljenosti.
- Poboljšale psihološku dobrobit.
- Promicale kvalitetu noćnog sna.
- Pružile više emocionalne podrške.
Mjere aktivacije uključivale su telefonsko savjetovanje, gdje su savjetnici pomogli starijim osobama da isplaniraju korisne i zadovoljavajuće aktivnosti.
Cilj je bio motivirati sudionike na sudjelovanje u aktivnostima koje potiču stvaranje društvenih odnosa ili razvoj osobnih interesa. Istodobno, obuka svjesnosti uključivala je telefonske upute o tehnikama poput skeniranja tijela, opuštanja i zadržavanja smirenosti u stresnim situacijama.
Učinak usamljenosti
Usamljenost starijih osoba zabrinjava jer negativno utječe na njihovo fizičko i psihičko zdravlje, povećava rizik od kroničnih bolesti i skraćuje životni vijek.
Osim toga, osobe koje pate od usamljenosti mogu razviti poremećaje raspoloženja, kognitivne poremećaje i imati povećan rizik od prerane smrtnosti. Već su isprobane različite metode intervencije, poput psihoterapije, tjelovježbe, programa podrške te grupnih ili individualnih pristupa, kako licem u lice, tako i na daljinu.
Međutim, većina tih mjera ocjenjivala je samo kratkoročne rezultate i nije objašnjavala kako su promjene postignute. Istraživači su otkrili da studije nisu procijenile dugoročne učinke intervencija niti analizirale mehanizme koji objašnjavaju smanjenje usamljenosti.
Također su primijetili da mnoge starije osobe nemaju pristup digitalnoj tehnologiji, što ograničava njihovu mogućnost dobivanja pomoći.
Pozivi koji pomažu ponovnom povezivanju i ublažavanju usamljenosti
Tijekom istraživanja tim je odabrao 1151 stariju osobu koja je živjela sama u Hong Kongu, bez pristupa internetu i s niskim prihodima.
Svi sudionici bili su u dobi od 65 godina ili više i izjavili su da su se na početku istraživanja osjećali usamljeno. Sudionici su nasumično podijeljeni u tri skupine: jedna je grupa dobila telefonsko savjetovanje za aktivaciju ponašanja, druga je prakticirala svjesnost putem telefona, a treća je primala samo opću telefonsku podršku.
Svaki program intervencije uključivao je osam polusatnih telefonskih poziva tijekom četiri tjedna. Pozive su provodili savjetnici volonteri koji su prošli posebnu obuku za sudjelovanje u studiji.
Nitko od sudionika nije patio od ozbiljnih psihičkih poremećaja niti je imao pristup digitalnim resursima, pa je telefonski kontakt bio jedini oblik podrške.
Istraživači su mjerili razinu usamljenosti, psihološku dobrobit, kvalitetu sna i socijalnu podršku prije, tijekom i nakon intervencija, koristeći međunarodno priznate ljestvice.
Rezultati su pokazali da su samo aktivacija ponašanja i trening svjesnosti doveli do trajnog smanjenja usamljenosti i poboljšanja raspoloženja tijekom dvanaest mjeseci.
Sudionici tih skupina također su prijavili bolju kvalitetu sna i veći osjećaj sigurnosti u svom okruženju.
U skupini koja je primala samo opću telefonsku podršku nisu uočene značajne promjene. Studija je pokazala da poučavanje psihosocijalnih vještina putem telefona može značajno poboljšati život starijih osoba koje pate od usamljenosti.
Istraživači su naglasili potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se procijenila primjenjivost ovih intervencija izvan Hong Konga, njihova isplativost i dugoročna održivost.
Također su istaknuli da bi ove strategije mogle biti osobito korisne tijekom pandemija ili za populacije ranjive na fizičku i društvenu izolaciju.
Obiteljska liječnica Tami Guenzelovich, koordinatorica socijalne i medicinske skrbi za nemoćne starije osobe u bolnici Italiano i stručnjakinja za gerontologiju, izjavila je za Infobae da su rezultati studije zanimljivi, ali da ostaje pitanje kako dugoročno održati njihovu učinkovitost.
Guenzelovich je nedavno naglasila da bi, poput lijekova, trebalo “propisivati” i odnose, jer prijateljstvo i ljubav mogu nastati u bilo kojoj životnoj dobi.
“Usamljenost je javnozdravstveni problem i iznimno je važno poticati starije osobe na aktivnu integraciju u društvo”, zaključila je.
