To je jedna od najvećih misterija svakodnevice: šta se dešava sa našim čarapama koje nestaju tokom pranja? Iako u bubanj mašine ulaze u paru, često se dešava da se pri slaganju veša jedna čarapa nađe bez svog partnera. Šta se zapravo dešava unutar te mašine da čarape tako isparavaju? I zašto se čini da su baš one glavna meta? Osim ako zapravo nisu ni ušle kao par? Toliko pitanja koja nas ostavljaju bez teksta.
Iako je ovaj fenomen postao predmet šala i simbol modernog života, problem „siročadi među čarapama“ nije nimalo bezazlen, do te mere da je bio predmet više ili manje ozbiljnih istraživanja. Jedna studija sprovedena s druge strane Kanala (u Velikoj Britaniji) procenila je da broj čarapa koje „pobegnu“ iznosi oko 15 po osobi godišnje, što čini ukupno više od hiljadu izgubljenih čarapa tokom života: tačnije 1.264 po osobi u proseku. Procenjuje se da to predstavlja trošak od 3.200 €, ni manje ni više. U petočlanoj porodici, to bi značilo da mašina za pranje veša svake godine „proguta“ 75 čarapa. Iako su male, postoji granica koliko čarapa mašina može da uskladišti! Dakle, postoje li racionalna objašnjenja za ovaj fenomen?
Deo istine o mehaničkom nestanku
Da li je ovaj navodni nestanak mit ili stvarnost? Treba znati da u ovom fenomenu zaista postoji deo istine. Na kraju krajeva, malo ko od nas broji čarape pre pranja. Mogli bismo pretpostaviti da je čarapa koja izađe bez para već bila sama u korpi za veš. Ali se dešava da čarape, male i diskretne, zaista nestanu unutar aparata. Usled centrifugalne sile, čarape imaju tendenciju da budu pritisnute uz ivice bubnja i stakla. Guma koja se nalazi oko bubnja se takođe sabija, stvarajući mali prorez između kade i bubnja u koji se nesrećne čarape mogu skliznuti. Hop: progutane su! Nakon završetka ciklusa, guma se vraća na mesto, a niko i ne sumnja da ona krije ove avanturistički nastrojene čarape.

Proverite sami! Veoma je jednostavno pronaći čarape koje se nalaze iza gume, jer kada se jednom tamo zaglave, nemaju drugog izlaza. Podignite gumu: možda ćete tamo pronaći pravo blago. Ipak, budite pažljivi, jer ta guma garantuje nepropusnost vaše mašine. Pocepana guma može dovesti do kvarova, a pre nego što krenete u istraživanje, obavezno isključite mašinu iz struje.
Druga mogućnost je da se neke čarape usisaju u odvodnu cev tokom izbacivanja vode. U tom slučaju, naravno, nema mogućnosti da pronađete svoje voljene čarape, koje završavaju same u kanalizaciji. Ako sumnjate da se to redovno dešava, bolje je reagovati, jer bi ponovljeno izbacivanje tekstila moglo dugoročno zapušiti vašu cev. Da biste stali na put ovim gubicima, rešenje je korišćenje mrežice za pranje veša ili vezivanje čarapa u parove pre pranja.
Ljudski faktori i psihologija doma
Kao i često sa neobjašnjivim pojavama, veliki deo problema leži u našim kognitivnim pristrasnostima. Mašina za veš je lak krivac, ali u većini slučajeva odgovornost je naša. Pre ili posle pranja, postoji mnogo prilika da se čarapa izgubi: tokom transporta veša, zaboravljena na dnu korpe ili paljenjem iza mašine. Takođe se može zakačiti za drugi komad odeće ili zaglaviti u navlaci za jorgan, ostajući nevidljiva na kraju ciklusa.

Zašto nas ovaj misterij toliko fascinira?
Ova trivijalna tema pokreće mnoge ljude. Čak su se i istraživači, psiholog i statističar, zabavljali razvijajući formulu za predviđanje verovatnoće gubitka čarape, uzimajući u obzir faktore kao što su veličina veša, složenost pranja i stepen pažnje. Kao psiholog, verujem da ovaj fenomen otkriva izazove modernih domaćinstava: potrebu za boljom raspodelom poslova i kompleksnu logistiku dok balansiramo sa već ispunjenim životima. Zato nas i najmanji problem, poput te jedne podsmešljive solo čarape, toliko iritira jer simbolizuje gubitak kontrole nad sitnicama u pretrpanom rasporedu.
