Frižider nije univerzalno svetilište za sve što donesemo iz prodavnice ili sa pijace. Postoje namirnice kojima hladnoća ne samo da nije potrebna, već im aktivno šteti, menjajući im strukturu, ukus i ubrzavajući kvarenje. Impuls da sve rashladimo ima logiku u našoj želji da hrana traje duže, ali u mnogim slučajevima, to je kontraproduktivno. Kao psiholog, često primećujem da ta potreba za „sigurnošću“ frižidera zapravo odražava našu nesvesnu želju za kontrolom, koja se u ovom slučaju kosi sa zakonima hemije i biologije.
Paradajz i bosiljak: Žrtve hladnoće
Paradajz je najočigledniji primer. Na temperaturama nižim od 10°C, inhibiraju se ključni enzimi odgovorni za proizvodnju aromatičnih jedinjenja, a ćelijske membrane se oštećuju. Rezultat je ona brašnasta tekstura i ravan ukus koji nemaju nikakve veze sa pravim, sočnim paradajzom kakav volimo u Srbiji tokom sezone. Najbolje ga je čuvati na sobnoj temperaturi, na provetrenom mestu van direktnog sunca.

Bosiljak je još osetljiviji. Kao tropska biljka, on pati od oštećenja uzrokovanih hladnoćom čak i na umerenim temperaturama frižidera. Pojavljuju se crne mrlje jer ćelije kolabiraju i oksidiraju. Najbolje je tretirati ga kao buket cveća: stabljike u vodu, na radnu površinu, dalje od promaje.
Krompir, luk i beli luk: Potreba za mrakom, ne hladnoćom
Kod krompira se dešava nešto manje vidljivo, ali veoma značajno. Kada temperatura previše padne, skrob počinje da se pretvara u proste šećere. To menja ukus i, što je još važnije, prilikom pripreme na visokim temperaturama podstiče prekomerno tamnjenje i stvaranje akrilamida. Krompiru je potreban svež, mračan i suv prostor, ali ne i leden.
Beli i crni luk takođe preferiraju suvo i mračno okruženje. Vlaga u frižideru podstiče klijanje i omekšavanje. Često pravimo grešku čuvajući ih u zatvorenim plastičnim kesama gde kondenzacija ubrzava propadanje; umesto toga, koristite pletene korpe koje omogućavaju cirkulaciju vazduha.

Med, hleb i kafa: Gde grešimo?
Med je prirodno stabilan proizvod i njegovo hlađenje nema nikakvu svrhu. Naprotiv, hladnoća ubrzava kristalizaciju, čineći ga gustim i neprozirnim. Slično je i sa hlebom – frižider zapravo ubrzava proces u kojem skrob gubi vlagu i hleb postaje bajat brže nego na sobnoj temperaturi. Ako ne planirate da ga pojedete odmah, zamrzivač je mnogo bolja opcija nego frižider.
Kada je reč o kafi, problem je njena higroskopna priroda; ona upija vlagu i mirise iz okoline. Frižider je vlažno mesto puno različitih mirisa, što je najgori neprijatelj dobre arome. Kafu treba čuvati u hermetički zatvorenoj, neprovidnoj posudi na hladnom i suvom mestu u kuhinjskom elementu.
