Prijenos imovine nakon smrti osobe u Srbiji ne uključuje samo emotivni teret za porodicu, već i niz pravnih i poreskih obaveza koje naslednici često odlažu. Najčešći predmet nasleđivanja je porodična kuća ili stan, a u praksi se često dešava da nepokretnost godinama ostane upisana na ime preminule osobe.
Razumijevanje koliko dugo nepokretnost može formalno ostati na ime pokojnika i koje korake treba preduzeti za njen prenos ključno je za izbjegavanje budućih problema sa porezima, administracijom i raspolaganjem imovinom. Iako zakon u Srbiji ne propisuje striktan rok za promjenu vlasništva, postoje jasni poreski i sudski postupci koji utiču na cijeli proces.
Koliko dugo imovina može ostati na ime pokojnika?
Suprotno čestom uvjerenju, u Srbiji ne postoji zakonski rok koji obavezuje naslednike da odmah promijene vlasništvo nad nepokretnošću. Stan ili kuća mogu ostati upisani na ime pokojnika duži niz godina, ukoliko se naslednici ne pokrenu i ne sprovedu ostavinski postupak do kraja.
Međutim, takva situacija nosi ozbiljna ograničenja. Dok god nepokretnost nije prepisana, naslednici je ne mogu prodati, pokloniti, izdati ili staviti pod hipoteku. Sa pravnog stanovišta, oni nemaju puno pravo raspolaganja imovinom dok se ne upišu kao vlasnici u katastar.
Iako ne postoji rok za sam upis, poreske obaveze imaju vremenska ograničenja. Nakon pravosnažnosti rješenja o nasleđivanju, naslednici su dužni da prijave i plate porez na nasleđe u zakonom propisanom roku. Kašnjenje može dovesti do zateznih kamata i novčanih kazni, što značajno povećava ukupne troškove.
Kako i kada promijeniti vlasništvo nad naslijeđenom imovinom?
Prvi korak je sprovođenje ostavinskog postupka pred nadležnim sudom ili notarom. U tom postupku se utvrđuju naslednici i donosi se rješenje o nasleđivanju, koje predstavlja osnov za dalje pravne radnje.
Nakon dobijanja rješenja, neophodno je izvršiti poresku prijavu i platiti porez na nasleđe, ukoliko postoji obaveza. Tek nakon toga naslednik može podnijeti zahtjev za upis vlasništva u katastar nepokretnosti.
Kada se kompletna dokumentacija preda, katastar u pravilu vrši upis u roku od nekoliko sedmica, u zavisnosti od opterećenosti službe. Tek nakon tog upisa naslednik stiče punu pravnu sigurnost i može slobodno raspolagati imovinom.
Preporučuje se i ažuriranje podataka u drugim evidencijama, poput opštinskih službi, kako bi se pravilno obračunavali porez na imovinu i druge lokalne obaveze. U suprotnom, računi mogu i dalje stizati na ime pokojnika, što stvara dodatne administrativne probleme.
Rizici i posljedice odlaganja postupka
Iako zakon ne zabranjuje da imovina ostane na ime preminule osobe, odugovlačenje postupka često vodi do ozbiljnih komplikacija. Bez upisa vlasništva naslednici ne mogu reagovati na tržišne prilike, prodati nepokretnost ili riješiti stambeno pitanje.
Sa poreskog aspekta, neprijavljivanje i neplaćanje poreza na vrijeme može dovesti do dodatnih troškova, kamata i sankcija. Zbog toga pravni stručnjaci u Srbiji savjetuju da se ostavinski postupak i upis vlasništva riješe što prije.
Iako nepokretnost može formalno ostati na ime pokojnika bez vremenskog ograničenja, rješenje o nasleđivanju, plaćeni porezi i upis u katastar jedini su način da naslednici u potpunosti ostvare svoja imovinska prava. Pravovremeno djelovanje smanjuje rizike i osigurava nesmetano raspolaganje naslijeđenom imovinom.
