Psihologija objašnjava da prekidanje nije uvijek nepristojno i može ukazivati na određene emocionalne osobine.
Prekidanje govornika često se doživljava kao nepoštovanje, ali psihologija sugerira da takvo ponašanje može imati nekoliko značenja. Nije uvijek zlonamjerno i uvelike ovisi o kontekstu i osobnosti.
Odgovor je da, prema raznim studijama o međuljudskoj komunikaciji, prekid može biti povezan s anksioznošću, impulzivnošću ili potrebom da se potvrdi vlastita važnost. U mnogim slučajevima osoba ne pokušava nametnuti svoju volju, već aktivno sudjeluje u razgovoru.
Stručnjaci su identificirali nekoliko psiholoških uzroka ove navike. Među najčešćim su:
- Tjeskoba ili uzbuđenje, što uzrokuje da osoba počne govoriti ne čekajući svoj red.
- Potreba za odobravanjem, da osjećate da vas slušaju ili cijene.
- Impulzivnost, povezana s poteškoćama u kontroli emocija.
Postoji i dominantniji komunikacijski stil gdje prekid služi kao sredstvo kontrole razgovora. U takvim slučajevima cilj je isticanje vlastitog autoriteta ili nametanje vlastitog stajališta, što se često događa u radnom okruženju ili u napetim raspravama.
Ipak, stručnjaci ističu da sposobnost prekidanja nije odrednica osobnosti. Aktivno slušanje, poštivanje tišine i obzir prema drugima vještine su koje se s vremenom mogu razvijati i usavršavati.
