Izvješće National Geographica pregledalo je kliničke kategorije koje se često koriste kao sinonimi i kategoriziralo ih na temelju psiholoških, društvenih i neurobioloških kriterija, naglašavajući osobine ličnosti, razvojni kontekst i priznate dijagnostičke modele.
Razumijevanje ekstremnih oblika ljudskog ponašanja često je ograničeno na nepreciznu uporabu psiholoških i psihijatrijskih koncepata. U javnom diskursu pojmovi kao što su psihopatija, sociopatija i antisocijalni poremećaj osobnosti koriste se naizmjenično, iako opisuju različite stvarnosti iz kliničke, teorijske i neurobiološke perspektive.
Ova konfuzija otežava temeljitu analizu ponašanja koje karakterizira manipulativnost, nedostatak empatije i namjerno nanošenje štete drugima.
Izvješće koje je Jorge Romero-Castillo, profesor psihobiologije i istraživač kognitivne neuroznanosti, objavio u časopisu National Geographic, predlaže precizno razdvajanje ovih pojmova.
Analiza promatra psihološke kriterije, obrasce osobnosti i neurobiološke podatke koji im omogućuju međusobno razlikovanje bez moralnih objašnjenja ili pojednostavljivanja ponašanja.
Psihopatija: glavne značajke i struktura ličnosti.
Psihopatija se definira kao višedimenzionalna i heterogena struktura osobnosti. Njegovo središnje obilježje je nedostatak emocionalne empatije, iako su osobe s ovim profilom sposobne zaključivati o psihičkom stanju drugih.
Najznačajnije destruktivne osobine su odsustvo kajanja i srama, patološki egocentrizam, sklonost laganju i iskorištavanju drugih.
Osim toga, stručnjak je identificirao funkcionalne osobine u svakodnevnom životu, poput površinske privlačnosti, odsutnosti tjeskobe i određenih kognitivnih resursa koji pridonose društvenoj prilagodbi. Ova kombinacija objašnjava zašto mnoge psihopatske osobe ne počine otvorene zločine i ne grade društveno integrirane živote.
Istraživač Robert Hare, vodeći stručnjak u proučavanju ovog tipa osobnosti, definirao je psihopatiju kao: „Sklonost zavođenju, manipuliranju i nemilosrdnom iskorištavanju bilo koga. Nemaju savjesti ni osjećaja, uzimaju što žele i rade što žele bez grižnje savjesti.“
Vrste i integrirane psihopatije
Analiza koristi klasifikaciju temeljenu na nedavnoj studiji Vicentea Garrida (2024), koja razlikuje nekoliko vrsta psihopatija. To uključuje integrirane, latentne kriminalne psihopate, funkcionalne osobe koje nisu kriminalci i profesionalne kriminalne psihopate.
U nekaznenim slučajevima, štetno ponašanje obično ima oblik kontroliranja odnosa, prijetnji, klevete i instrumentalnog iskorištavanja obiteljskih ili radnih veza bez izravnih kaznenih posljedica.
Integriranu psihopatiju karakterizira niska socijalna osjetljivost i sposobnost prilagođavanja formalnim normama, uz sustavno kršenje temeljnih etičkih načela.
Trijada i tetrada tamne osobnosti
Kombinacija psihopatskih osobina s narcisoidnošću, koju karakteriziraju grandioznost, osjećaj nadmoći i vlastite važnosti, te makijavelizmom, koji uključuje manipulaciju i emocionalnu hladnoću, čini mračnu trijadu osobnosti.
Dodavanje sadizma, shvaćenog kao uživanje u patnji drugih, stvara mračnu tetradu. Prema stručnjacima s kojima je razgovarao National Geographic, ove konfiguracije povezane su s dugotrajnom štetnošću i povećanim rizikom nasilnog ponašanja.
Neurobiološki podaci i moždani korelati
Izvješće predstavlja rezultate neurobioloških studija koje opisuju strukturne i funkcionalne abnormalnosti kod psihopatskih osoba. Jedna od studija otkrila je promjene u kortikalnim područjima poput frontalnog režnja i insule, kao i u subkortikalnim strukturama poput amigdale i cingulatnog tkiva.
Ove razlike povezane su s promjenama u emocionalnom odgovoru, donošenju odluka i mehanizmima pažnje. Stručnjaci ističu da se ovi obrasci uočavaju i kod odraslih te kod djece i adolescenata za koje se smatra da su skloni razvoju psihopatije.
Sociopatija i kontekstualne odrednice
Sociopatija se od psihopatije razlikuje po sposobnosti stvaranja emocionalnih veza, osobito unutar obitelji ili grupe kojoj osoba pripada.
Analiza naglašava ulogu vanjskog pritiska, poput nasilnog društvenog okruženja ili kriminalnih subkultura, u formiranju ovog profila. Bez takvih uvjeta, antisocijalno ponašanje ne bi se manifestiralo u istom obliku.
Kriminalne organizacije predstavljaju primjer strukturirane sociopatije, gdje članstvo u grupi i status jačaju nasilno ponašanje.
Antisocijalni poremećaj ličnosti i njegova dijagnostička klasifikacija
Antisocijalni poremećaj osobnosti jedina je kategorija koju je službeno priznala Američka udruga psihologa (APA). Definira se kao trajni obrazac nepoštivanja tuđih prava, prijevarnog, nepromišljenog i nezakonitog ponašanja usmjerenog na osobnu korist, uz nedostatak grižnje savjesti.
Dijagnostički priručnik navodi da se ova vrsta poremećaja naziva i psihopatija i sociopatija, iako se ne smatraju ekvivalentima.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koristi termin „antisocijalno ponašanje“, čime se naglašava konceptualna složenost ovih kategorija i potreba njihove tehnički precizne uporabe.
