Umjetna inteligencija može oporaviti izbrisane podatke, što predstavlja tehničke, etičke i pravne izazove za pravo na zaborav.
Promijenio sam ovih sedam postavki na svom telefonu i trajanje baterije mi se značajno poboljšalo.
Znanstvena studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Zaragozi i La Rioji naglašava relevantnost i višestruke implikacije – pravne, etičke i ekološke – pravo na zaborav i brisanje podataka te upozorava na sustave umjetne inteligencije koji su sposobni vratiti prethodno izbrisane podatke.
ACM Computing Surveys objavio je istraživački članak „The Many Faces of Data Erasure: The Meaning and Consequences of Data Erasure“, autora Ignacia Marc-Péreza, Beatriz Pérez Valle i Ángel Luis Rubio (Sveučilište La Rioja) i María Antonia Zapatova (Sveučilište u Zaragozi).
Konkretno, ovaj dokument pruža pregled tehničke terminologije koja se koristi za opisivanje različitih pojmova i izraza povezanih s brisanjem podataka, kao što je razlika između „brisanjem koje se može nadoknaditi“ i „brisanjem koje se ne može nadoknaditi“.
Dokument također nudi impresivan popis tehnologija kod kojih brisanje podataka ima značajne implikacije, kao što su nestabilne baze podataka, blockchain i strojno učenje. Primjeri takvih posljedica uključuju mogućnost da bi sustav umjetne inteligencije mogao oporaviti podatke koji su izvorno označeni kao izbrisani, što izaziva ne samo tehničke već i etičke i pravne nedoumice.
Važnost podataka
U današnje vrijeme važnost dostupnosti podataka je neosporna. Činjenica da su naši podaci pohranjeni na mnoštvu uređaja – ne samo na osobnim računalima ili velikim podatkovnim centrima, već i na mobilnim telefonima, satovima, pametnim televizorima, pa čak i našim vlastitim automobilima – samo naglašava ovu važnost. Stoga je još hitnije razmotriti uvjete pod kojima se podaci mogu i/ili trebaju izbrisati.
Problematika brisanja podataka razmatra se iz različitih perspektiva. Jedno od najočitijih je pravno područje, posebice s obzirom na to da je Europska unija ustoličila „pravo na zaborav“ kao još jedno pravo građana EU-a. Svatko može zatražiti brisanje podataka („Vaši podaci“) u posjedu bilo koje tvrtke ili organizacije.
Kao rezultat toga, tvrtke i organizacije moraju razviti protokole koji ne samo da osiguravaju brisanje, već i jamče njegovo učinkovito izvršenje.
Ovaj zahtjev stvara izazove i za same organizacije i za pružatelje tehnologije, jer je potrebno uravnotežiti pravo na brisanje s, na primjer, dostupnošću sigurnosnih kopija (koje su neophodne u mnogim slučajevima, posebno u slučajevima slučajnog brisanja).
Potreba za brisanjem podataka povlači i etičke posljedice, primjerice u slučaju smrti osobe. Naš digitalni otisak je toliko značajan da je potrebno razmotriti značenje digitalnih posmrtnih ostataka i tko ima pravo koristiti ili zabraniti njihovo korištenje, pogotovo ako umrli nije izričito izrazio svoju želju, kao što je to u velikoj većini slučajeva.
Još jedan aspekt koji se može zanemariti je aspekt okoliša. Prvo, jer dugoročno skladištenje svega nije održivo rješenje. S obzirom na ovu eskalaciju, pitanje više nije koje podatke zadržati, već koje podatke izbrisati, što zahtijeva razvoj strukturiranih planova temeljenih na protokolu koji opet balansiraju sigurnost i dostupnost sustava.
