Žvakanje žvakaće gume jedna je od onih automatskih gesti koje se čine bezazlenim. Navika koja spaja okus, svježinu pa čak i ideju „oralne higijene“. No znanost je otkrila mnogo uznemirujuću stranu: svaki komadić krije ogromnu količinu mikroplastike koja ostaje neprimjećena, ali može biti pohranjena u našim tijelima mnogo dulje nego što se mislilo.
Mikroplastika u svakom komadu
U nedavnoj studiji Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA) analizirano je deset marki žvakaćih guma, sintetičkih i prirodnih. Rezultat je bio nedvosmislen: u svim su slučajevima plastične čestice otpuštene nakon kontakta sa slinom. U prosjeku je detektirano 100 čestica po gramu, iako je u nekim uzorcima taj broj dosezao i 600. S obzirom na to da žvakaća guma može biti teška od dva do šest grama, računica je impresivna: do 3000 mikroplastike u nekoliko minuta žvakanja. 94% njih otpusti se u prvih osam minuta, što znači da oni koji često mijenjaju žvakaću gumu na kraju progutaju više čestica od onih koji dulje žvaču.
Tu sudbinu ne mogu izbjeći ni „prirodni“ bomboni.
Jedan od najšokantnijih zaključaka studije je da čak i žvakaća guma napravljena od prirodnih smola oslobađa mikroplastiku. Problem, kako objašnjavaju istraživači, nije uvijek u samom proizvodu, već u opskrbnom lancu: proizvodni procesi, pakiranje ili skladištenje dovoljni su da u proizvod unesu zagađujuće čestice. Time se žvakaća guma izjednačava s drugim nevidljivim izvorima utjecaja: flaširanom vodom, plodovima mora ili čak zrakom koji udišemo. U svim slučajevima radi se o malim količinama koje se čine zanemarivim, ali koje se s vremenom suptilno nakupljaju u našim tkivima.
Rizici koji nisu očiti na prvi pogled, ali su stvarni.
Točan utjecaj mikroplastike na ljudsko tijelo još nije u potpunosti istražen. Međutim, nekoliko studija povezuje mikroplastiku s upalnim procesima, oksidativnim stresom pa čak i mogućim staničnim promjenama. Pravi problem leži u njegovoj kumulativnoj prirodi: male doze raspoređene među mnogim svakodnevnim resursima mogu imati puno veći učinak tijekom vremena nego što smo svjesni. Žvakaća guma sama po sebi nije glavni izvor utjecaja, ali njezin doprinos potvrđuje ideju da smo okruženi plastičnim česticama koje na neočekivane načine prožimaju naš svakodnevni život.
Što možemo učiniti u vezi s ovim otkrićem?
Nije potrebno prestati žvakati žvakaću gumu, nego preispitati njezinu konzumaciju. Produljenje vremena žvakanja jednog komada žvakaće gume umjesto stalnog mijenjanja žvakaće gume, smanjenje dnevne količine i odabir marki s većom kontrolom kvalitete mjere su koje mogu pomoći u smanjenju utjecaja mikroplastike. Otkriće Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu ne samo da dovodi u pitanje tako uobičajen način žvakanja kao što je žvakaća guma, već nas podsjeća da je mikroplastika već dio naše prehrane.
Pitanje, možda još više zabrinjavajuće, nije koliko konzumiramo, već koliko toga ostaje u našim tijelima.
